Ispovijest video blogera iz BiH: Moj prvi i jedini posao u Njemačkoj
Jusuf Kvakić, video bloger iz Bosne i Hercegocine prije dvije je godine došao u Njemačku gdje radi u trgovačkom centru.
U Njemačku je krenuo sa suprugom, koja ima hrvatsku putovnicu. Ugostitelj po struci, njemački je učio cijeli život, ali ga je slabo znao. I sada, kaže, ga ne zna pričati kako spada.
Svoje iskustvo u traženju posla u Njemačkoj opisao je na svom video blogu.
Kada je došao, prve opcije kod traženja posla bile su mu građevina ili pranje suđa, djelatnosti koje ne zahtijevaju puno komunikacije na nekom 'višem nivou'. Supruga mu predložila da se javi za posao u Lidlu. Prijavio se putem interneta, uz njenu pomoć dobro napisao životopis i molbu za posao, javlja Croexpress.eu.
"Valjda su bili očajni"
"Došao sam s godišnjeg, 15 dana je prošlo, zove me netko na telefon. Imao sam već pojma o njemačkom jeziku jer sam komunicirao sa susjedima, ljudima, malo me žena kod kuće naučila nekim forama i stvarima. Za mene je to bilo čudno iskustvo. Ne ideš na građevinu, ich arbeite gut, arbeiten, štemaj, zidaj, kleši, dletaj. Nije to to. Ti ne znaš u koji svijet ulaziš. Meni bi bilo špansko selo kad bi me u Bosni netko tada zaposlio u neku trgovinu da moram gledati neke sireve, a kamoli da dođem u Njemačku, sve to na drugom jeziku.Oni su valjda očajni bili. Njima je pod hitno trebao netko tko bi slagao robu ujutro", kaže Kvakić.
Kaže kako mu je danas taj razgovor smiješan, ali u tom trenutku mu baš i nije bilo. Predstavio se, a poslodavci su mu rekli mu da posao ponekad i nije baš lagan. Također, nije bila riječ o punom radnom vremenu, što ga je razočaralo. U dogovoru sa suprugom odlučio se okušati.
Ponudili mu bolji posao
Nakon dva mjeseca nije bio zadovoljan što i dalje radi pola radnog vremena. Susjed mu je pronašao posao montaže kuhinja i razmišljao je o tome da da otkaz. Supruga ga je savjetovala da nigdje ne žuri. Popričao je sa šefom. Zamolio ga je da mu kaže da li je ikako moguće da mu skrati otkazni rok da može početi raditi ovaj drugi posao na puno radno vrijeme. Šef je pristao, no morao je obavijestiti nadležne.
Na kraju se stvar razvila najbolje po Kvakića – u trgovačkom centru ponudili su mu bolji posao i bolji ugovor.
