Kriza mora dotaknuti dno da bi se krenulo ispočetka. Napuhani hercegovački balon zasnovan na trgovini sve više se prizemljuje, presipanjem iz šupljeg u prazno puno toga se prosulo. Ozbiljniji poduzetnici koji su lijepo zaradili na trgovini okreću se proizvodnji i stvaranju nove vrijednosti.
Neki koji su izgubili radna mjesta u buticima, kafićima, trgovinama i slično naći će posao kod njih, neki će se snaći izvan BiH, sve teže će se do državnih jasala, a netko će ipak morati zasukati rukave i posvetiti se zemljoradnji i stočarstvu, kako je to svugdje u svijetu.
Vlasti im moraju pomoći kako bi pomogle i sebi.
Povratak poljoprivredi nije samo ekonomski problem, već i sociološki, kulturološki. No, nužda zakon mijenja, kad se mora, ništa nije teško. Mora se stvoriti ekonomska i kulturološka klima po kojoj će veća „fora“ biti imati farmu ili staklenik nego butik ili kafić.
Kako je to u - kulturnom svijetu! Netko mora zaraditi na proizvodnji kako bi došao u butik kupiti kakav komad odjeće i svratiti u kafić popiti pivo. Da se odmori, zaslužio je.
A vlasnici butika i kafića onda mogu od njih kupiti nešto domaće. Zdravije je! To je formula zdravog društva.