Gradske vlasti Mostara nikada, iz raznih razloga, nisu uspjele iskoristiti potencijal Zračne luke, kako bi i sam grad imao koristi od velikog broja turista koji dolaze u posjet.
Umjesto uspostave prave zračne linije od koje bi grad imao koristi, a Zračna luka uspjela sama financirati svoje potrebe, gradske vlasti su konstantno eksperimentirale s redovitim linijama, koje su po nepisanom pravilu završavale neslavno.
Istanbul i Stuttgart su se pokazale potpunim promašajem, a Beč, jedina zračna linija koja je mogla u pravom smislu uspjeti je - ukinuta.
Umjesto da gradske vlasti Mostara sve svoje veze usmjere k austrijskoj prijestolnici i pokušaju ponovno uspostaviti liniju s Bečem, oni su se okrenuli k Italiji. I to ne općenito Italiji, već regiji Abruzzo, iz potpuno nepoznatih razloga.
Na povezivanju s Abruzzom su inzistirali duže vremena, a konačno dogovoreni charter letovi s Pescarom zaživjeli su u rujnu mjesecu. Dogovoreno je i odrađeno ukupno devet letova, a bilo je čak najave uspostavljanja redovite linije, od koje još nema ništa.
No, pravo je pitanje zašto se uopće diglo toliko medijske pompe oko uspostave obične charter linije? Kome je to u interesu? I je li uopće Zračna luka Mostar imala ikakvu zaradu od te charter linije?
Najobičnija charter linija se toliko "razvikala" kao da se radi o uspostavi redovite linije s New Yorkom, Frankfurtom, Londonom ili kao da je uopće riječ o prvoj charter liniji u Mostaru.
Nitko nije spomenuo kako Zračna luka Mostar ove godine radi znatno bolje nego prijašnjih godina, kako gotovo svakodnevno stižu charter letovi iz raznih destinacija. Više tisuća ljudi je stiglo u Mostar, i s time zapravo nikakve veze nije imala charter linija s Pescarom i regijom Abruzzo iz koje je došlo tek stotinjak posjetitelja.