Zaposleni u Bosni i Hercegovini godišnje koriste prosječno 21 dan odmora, što je manje u odnosu na svoje kolege u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji. Osim toga, manje od polovice radnika smatra da će ove godine dobiti regres, čime BiH zauzima posljednje mjesto u regiji kad je riječ o ovom obliku radne naknade.
Pokazalo je to regionalno istraživanje o godišnjim odmorima koje je provela grupacija Alma Career u okviru koje djeluju vodeći portali za zapošljavanje u regiji, među njima i MojPosao.ba.U istraživanju je sudjelovalo više od 2.500 ispitanika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sjeverne Makedonije.
Iako zakon u entitetima BiH osigurava pravo na najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora, radnici u stvarnosti koriste tek nešto više od onoga što je propisano zakonom, odnosno prosječno 21 dan. U usporedbi s Hrvatskom, gdje prosjek iznosi 25 dana, te Sjevernom Makedonijom s 20 dana, BiH se smješta među zemlje s najmanje odmora u regiji.
Međutim, same brojke ne daju potpunu sliku, prema istraživanju, zaposleni u BiH žele imati čak 28 dana godišnjeg odmora, što je sedam dana više od trenutnog broja dana na raspolaganju. Sličan jaz u željama postoji i u drugim zemljama regije.
Kao i u ostatku regije, veličina i vlasnička struktura tvrtke značajno utječu na broj dana godišnjeg odmora. U BiH, zaposlenici u državnim institucijama imaju prosječno čak 27,6 dana odmora, dok radnici u domaćim privatnim firmama koriste znatno manje, odnosno samo 18,9 dana. Također, primijećeno je da su ispitanici iz realnog sektora češće navodili broj dana koje stvarno koriste u praksi.
Veće tvrtke, bez obzira na vlasništvo, češće pružaju veći broj slobodnih dana u usporedbi s malim poslodavcima. Ovaj trend također je prisutan u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji.
Kada je riječ o regresu, najmanje optimizma bilježi se upravo u Bosni i Hercegovini, gdje tek 44% zaposlenih očekuje da će dobiti ovu isplatu. U usporedbi s Hrvatskom (55%) i Sjevernom Makedonijom (87%), BiH se po ovom pitanju nalazi na samom dnu.
Najčešće očekivani iznosi regresa u BiH su do 1.000 KM (cca. 500 eura), što je ujedno i dominantan iznos i u Hrvatskoj, dok se u Sjevernoj Makedoniji regres češće kreće do 250 eura.
Državne firme su i dalje najpouzdaniji poslodavci kada je riječ o isplati regresa u sve tri zemlje. U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj regres redovito isplaćuje između 70 i 90 posto velikih kompanija i javnih institucija, dok je taj udio značajno manji kod malih domaćih privatnih firmi, gdje regres dobija tek 20 do 40 posto zaposlenih.
Privatne firme u stranom vlasništvu generalno češće isplaćuju regres u odnosu na domaće. S druge strane, najšira pokrivenost regresom zabilježena je u Sjevernoj Makedoniji, gdje ovu naknadu isplaćuje gotovo svaka kompanija, bez obzira na veličinu ili strukturu vlasništva.
U sve tri zemlje jasno je uočljiv jaz u benefitima između državnih kompanija, stranih privatnih kompanija i domaćih privatnih kompanija. Državne kompanije i institucije najčešće omogućuju veći broj dana odmora i sigurniju isplatu regresa, dok su zaposleni u domaćim privatnim kompanijama, naročito manjim, u nepovoljnijem položaju.
Upravo zbog toga, radnici sve više prepoznaju važnost dodatnih benefita poput regresa, dužeg godišnjeg odmora i fleksibilnosti, koje značajno doprinose zadovoljstvu i dugoročnom ostanku u kompaniji.
U ovom istraživanju je sudjelovalo više od 2.500 ispitanika, od čega dvije trećine iz BiH. Najzastupljenija je grupa zaposlenih u dobi od 31 do 40 godina, a većinu čine žene (67%). Cilj istraživanja bio je analizirati stvarne uvjete i očekivanja radnika u vezi s godišnjim odmorima i regresom u zemljama regije. U uzorku su bile zastupljene sve veličine kompanija i sektori, s naglaskom na radno aktivno stanovništvo.
