BiH ima najgoru poslovnu klimu

BiH ima najgoru poslovnu klimu od svih zemalja jugoistočne Europe, druga je najgora zemlja po visini korupcije, a investitori moraju plaćati mito ponekad čak i za osnovne usluge poput dobivanja električne energije, pišu Nezavisne novine.

Ovo je u autorskom tekstu napisao Simon Davis, viši dužnosnik Svjetske banke, u analizi o poslovnoj atmosferi u BiH. On ističe da je jedan od deset investitora prijavio da je morao plaćati mito u 2011. godini, kada je rađeno opširno istraživanje.

Koliko vrijede radnici?

Ipak, kako ističe, produktivnost bh. radnika je iznenađujuće dobra i iznosi otprilike kao u Rumunjskoj, odnosno 1.100 eura dodane vrijednosti produktivnosti po radniku.

Ipak, to nije velika utjeha s obzirom na to da ta brojka u prosjeku EU, kako ističe, iznosi više od 5.000 eura po radniku.

"Međutim, iako su radnici u BiH prilično produktivni, troškovi zaposlenja su visoki. Plaće, porezi i socijalna davanja progutaju čak dvije trećine svega što radnik proizvede. U redu je da radnici kući odnesu plodove svog rada, ali takva politika ima posljedice po investicije", ističe on.

Saša Aćić iz Udruženja poslodavaca RS ističe da čak i navedeni nivo produktivnosti treba uzeti sa rezervom.

"Davis je procjenu vršio na osnovu službenih statističkih podataka koji ne uvažavaju značajnu prisutnost neprijavljenog rada, odnosno rada na crno. I po parametru produktivnosti BiH se nalazi na začelju Europe", kaže Aćić.

Plaćanje ispod stola

Davis dalje kaže da je dodatni problem činjenica da investitoru ostaje premalo novca za reinvestiranje, ulaganje u novu proizvodnu liniju ili kreiranje novih radnih mjesta.

"A investitori moraju da se suoče sa brojnim drugim troškovima poput plaćanja 'ispod stola' za dobivanje čak i najobičnijih usluga poput struje", ističe on.

Aćić dodaje da značajno i dugoročno prisutnost korupcije uzrokuje nepovjerenje građana i poslovne zajednice u institucije, pogotovo u porezne i kontrolne organe.

"To dugoročno dovodi u pitanje funkcioniranje cjelokupnog sustava iz aspekta prikupljanja sredstava i zadovoljenja socijalnih i svih drugih prava", rekao je on.

Davis u svojoj analizi još ističe da ako investitor uopće uspije da usprkos svim preprekama ostvari kakav-takav profit, platit će nizak porez od deset posto. Ali, kako navodi, problem je što je rizik prevelik i što tek mali broj poduzeća može očekivati da dođe u fazu da se može pohvaliti zaradom.

Čak i u SAD, jednoj od najprijateljskijih zemalja za investicije, pola novoosnovanih poduzeća propadne u roku od pet godina, upozorava Davis. A i samo započinjanje biznisa u BiH, kako ističe, izuzetno je teško. Od 189 zemalja, na 171. smo mjestu po kompliciranosti dobivanja građevinskih dozvola, a na 119. mjestu po težini dobivanja električne energije. Biznis biste lakše započeli u čak 174 zemlje nego u BiH, navode Nezavisne.

Otežana administracija

"I uz sve to potrebno vam je čak 420 sati godišnje za administriranje plaćanja poreza i drugih obaveza, što je daleko više nego u ostalim zemljama JI Europe, što je veliki teret za mala i srednja poduzeća", navodi Davis.

On dodaje da stvari ne bi morale biti tako loše jer postoji veliki potencijal u turizmu, vinarstvu, lakoj prerađivačkoj industriji, informatičkom sektoru ili poljoprivredi. Ipak, kako ističe, nužno je smanjiti troškove rada i kreirati pozitivnije okruženje za domaće i strane investitore.

"Ima poduzeća koja rade dobro. Možda ste na nekom stadionu sjedili na stolici proizvedenoj u BiH, ili ste jeli neke od njenih izvrsnih mliječnih proizvoda. Možda su neku od vaših omiljenih aplikacija na iPhoneu ili android telefonu napisali talentirani mladići i djevojke iz BiH. Ali ove uspješne priče moraju da postanu pravilo, a ne da budu izuzetak", zaključuje on.