Znanstvenici zbunjeni rastom razina zabranjenih plinova koji oštećuju ozonski omotač

Znanstvenici su utvrdili da brzo rastu razine pet klorofluorougljika ili CFC-a koji oštećuju ozon u atmosferi, a to su štetne tvari koje su globalno zabranjene od 2010. godine zbog opasnosti koju predstavljaju za okoliš.

U studiji objavljenoj prošlog tjedna u časopisu Nature Geoscience tim međunarodnih znanstvenika rekao je da treba istražiti izvor emisija jer, ako se ne provjere, predstavljaju prijetnju klimi, prenosi Hina.

Uglavnom se koriste u klimatizacijskim uređajima, hladnjacima, aparatima za gašenje požara i kao pogonski plinovi aerosola. CFC-i su staklenički plinovi koje stvara čovjek i koji su tisućama puta jači od ugljičnog dioksida.

Njihova sposobnost uništavanja ozonskog omotača koji štiti Zemlju od Sunca bila je otkriće koje je Mariu Molini i Sherwoodu Rowlandu donijelo Nobelovu nagradu za kemiju 1995. godine.

Globalno postupno ukidanje CFC-a između 1987. i 2010., prema Montrealskom protokolu, smatra se trijumfom suradnje u zaštiti okoliša – s izvješćem UN-a u siječnju koje potvrđuje da ozonski omotač zacjeljuje i očekuje se da će se oporaviti do 2060-ih.

Rupe u propisima

Unatoč zabrani, tri vrste CFC-a i dalje se smiju koristiti kao sirovine za proizvodnju alternativnih tvari kao što su hidrofluorougljikovodici (HFC), a koji su sami po sebi opasni staklenički plinovi čija se uporaba obuzdava.

Tvrtke koje koriste CFC-e trebale bi uništiti sve preostale kemikalije i osigurati da nema curenja, dok CFC kao sirovina trebao bi ne postojati u proizvodima za čiji se razvoj koristi.

Unatoč tome, znanstvenici kažu da kontinuirana uporaba ta tri CFC-a objašnjava zašto su njihove razine emisija porasle u atmosferi.

Tajanstveni izvori

Međutim, još je zbunjujuće podrijetlo dva preostala CFC-a (CFC-13 i CFC-112a), koji nisu potrebni za proizvodnju HFC-a i koji trenutno nemaju poznatu upotrebu.

"Zapravo ne znamo odakle dolaze, a to je stvarno pomalo zastrašujuće", rekao je koautor izvješća Stefan Reimann, znanstvenik u švicarskim saveznim laboratorijima za znanost i tehnologiju materijala.

Ako se emisije nastave povećavati, riskira se poništavanje dijela napretka postignutog u 'liječenju' ozona, a radi se i o daljnjem doprinosu opasnim razinama globalnog zatopljenja.

"Emisije tih nekoliko plinova na istoj su razini kao emisije svih stakleničkih plinova u Švicarskoj", rekao je Reimann novinarima.

“Budući da sam iz Švicarske, to je nešto što me stvarno zaprepašćuje.”

O nalazima izvješća raspravljat će se na sastanku Montrealske konvencije, a od zemalja će se vjerojatno tražiti da istraže izvore emisija CFC-a.

Povezane vijesti