Unatoč ranojesenjim kišama Hutovo blato diše na škrge

Nedavne obilne ranojesenske kiše nisu puno pomogle Hutovom blatu, koje djeluje nekako umorno, ispijeno i nemoćno. Vegetacija se još nije oporavila od dugog sušnog razdoblja, koje praktično vlada od prošle zime, kada su na sjevernohercegovačkim planinama izostale obilnije snježne padaline.

Na pristaništu voda jedva prelazi pedesetak centimetara, nasukane barke, nema foto safarija.

''Svrati tek pojedini znatiželjnik, đačke ekskurzije je rastjerala korona'', veli Nikola Zovko, direktor JP Park prirode Hutovo blato u izjavi za Radio Čapljinu, te nastavlja: ''Od vremena kad je Hidroelektrana Čapljina puštena u rad, od tada se vodni režim Hutovog blata počeo mijenjati, kroz ovih četrdesetak godina on se značajno promijenio. Mogu reći da je bilo još ovakvih godina, osim prošle. Prošle godine su dvije elektroprivrede, Herceg-Bosne i Republike Srpske, imale ugovor oko korištenja voda, kao posljedicu nerada HE Dubrovnik, tako da su sve te vode iz Trebinja išle Popovim poljem na Svitavu. Prošle godine smo imali isto tako, jednu alarmantnu situaciju, gdje je cijelo ljeto Hutovo blato čitavo bilo potopljeno. I to je bio jedan veliki problem i za biljni i životinjski svijet, a i za odvijanje turizma, jer se znalo događati da su dnevne oscilacije vode bile više od jedan metar''.

A ova godina je zaista godina koje se rjeđe pamte - jezera su do neki dan bila gotovo suha, rijeka Krupa je s najnižim vodostajem...

''Turizam koji se u doba korone održao išao je rijekom Krupom, jer naše brodice nisu mogle ploviti kanalima i jezerima, zbog niskog vodostaja. Nemoguće je bilo voziti turiste, pa smo za posljedicu imali propadanje aranžmana, otkazivanja grupa… Pored ove teške situacije s koronom mi imamo problem i s vodostajem'', ističe Zovko..

Gospodariti u takvim prilikama kompleksom od 7 – 8.000 hektara, u doba korone i suše, nije loše.

''Ovo je sigurno jedna specifična godina gdje imamo problem ne samo s odvijanjem turizma, ne samo s plovnosti, nego imamo problem i sa trskom koja je ovdje postala invazivna vrsta, kojoj ova situacija potpuno odgovara. Za razliku od drugih vrijednih biljnih vrsta, od kojih su neke i na crvenoj listi, s kojima se Hutovo blato ponosi, a bile su ugrožene zbog suše, trski je situacija odgovarala. Ona je napredovala uzimajući staništa drugim biljnim vrstama. Isto tako ona je velika opasnost za požare i u ovom trenutku je najveći problem Hutovog blata'', kaže Zovko.

Slikovit je izgled jezera Škrka na samom prilazu u Hutovo blato, u moru trske svedeno je na jezerce, a trska je prerasla i vezu ovoga jezera s drugim vodama Hutovog blata.

''Trska je veliki problem, mi smo sa Svjetskim fondom za zaštitu prirode (WWF) radili akcijski plan u kojem je naznačeno da površine pod trskom treba smanjivati, a vraćati nekadašnje poplavne livade. Ima za to način. Mi smo opremljeni određenim strojevima koji bi mogli raditi u močvari na čišćenju mulja, košenju trske itd., međutim nemamo sredstava za to. Više puta smo se obraćali elektroprivredama da pomognu, jer one su zapravo i uzrok ovoga svega, zahvati u Donjim i Gornjim horizontima, ali do sada nije bilo razumijevanja da se udružimo i zajednički pokušamo oporaviti Hutovo blato i vratiti mu nekadašnji sjaj. Ja sam ovdje i rođen, u djetinjstvu znam da je bilo čak i živog blata, mještani i stoka su znali propasti, zaglaviti u blatu. Hutovo blato je bilo blato, za razliku od danas kada je blata sve manje'', kaže prvi čovjek čapljinskog parka prirode.

Dakle, donji, gornji i tko zna koji sve horizonti, te zima bez snijega, proljeće i ljeto bez obilnijih padalina, ugrozili su močvaru. Kad je o turizmu riječ ostalo je učinila korona. Tako primjerice, od u Hutovom blatu popularnih đačkih ekskurzije koje donesu i po 7 – 8.000 posjeta, ove godine ni traga. Za sada trska vlada, što nije dobro za biljni i životinjski svijet ovog prirodnog rariteta.