Tsunami će kroz 10 godina predstavljati prijetnju za oko pola svjetske populacije

Izvještaj Ujedinjenih naroda (UN) objavljen 2020. godine povodom ”Svjetskog dana svjesnosti o tsunamiju“ pokazuje kako će tsunami kroz 10 godina prijetiti polovici svjetske populacije.

Na zasjedanju UN-a u prosincu 2015. godine 5. studenog proglašen je Svjetskim danom svjesnosti o tsunamiju.

Novinar AA analizirao je podatke UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) o tsunamijima u posljednjih 100 godina, njihovim uzrocima, posljedicama, opasnostima i stradanjima ljudi.

Izvještaj UN-a objavljen 2020. godine pokazuje kako će opasnost od tsunamija u sljedećih deset godina prijetiti gotovo polovici svjetske populacije.

U izvještaju je navedeno kako ispravne politike i pravovremeno poduzete mjere mogu pomoći u sprečavanju scenarija potencijalnih katastrofa.

UN navodi kako je tsunami jedna od najopasnijih prirodnih katastrofa te da bi trebalo spriječiti urbanizaciju i turizam u regijama podložnim tsunamiju, u suprotnom su u opasnosti životi mnogih ljudi.

Među zemljama najpodložnijim cunamiju su Šri Lanka, Indija, Indonezija, Tajland i Japan.

Sama riječ tsunami dolazi iz japanskog jezika - riječ tsunami nastala je od riječi tsu („luka”) i nami („val”), a označava velike morske valove koje je prouzrokovao potres.

Podvodni potresi jačine najmanje 6,5 stupnjeva po Richteru mogu uzrokovati tsunami.

Tsunami, su morski valovi velikih amplituda, uzrokovani potresom, erupcijom vulkana ili atmosferskim poremećajem. Deformacije morskoga dna u blizini žarišta potresa prenose se do površine, gdje uzrokuju potresne valove koji se šire po površini na sve strane.

Visina valova cunamija je kod manjih dubina veća; uz samu obalu može dosegnuti od 20 do 30 metara, pa čak i više, te može izazvati ogromnu štetu, a satima može predstavljati opasnost po ljude i okolinu.

U posljednjih 100 godina uslijed naleta cunamija smrtno stradalo 260.000 ljudi

Podaci UN-a i WHO-a pokazuju kako je u posljednjih 100 godina registrirano 58 tsunamija, u čijem je naletu smrtno stradalo 260.000 ljudi.

Zemlje u kojima je zabilježeno najviše tsumamija su Indija, Indonezija, Maldivi, Mijanmara, Šri Lanka, Tajland i Japan

UNESCO-va Komisija za oceanografiju (IOC) održala je niz aktivnosti u cilju koordinacije usluga ranog upozorenja od tsunamija.

Formirane su i Stanice za rano upozorenje i sustav smanjenja rizika u pacifičkoj regiji, regiji Indijskog oceana, Karibe i Sjeverno-istočni Atlantik, Sredozemno more i okolna područja.

UNESCO tim aktivnostima namjerava povećati svjesnost o opasnostima od tsunamija i time spriječiti moguća stradanja ljudi.

IOC istovremeno nudi i programe edukacije o komunikaciji u vezi s tsunamijem i vježbe evakuacije.

Najrazornijih deset tsunamija u povijesti

Potres jačine 9,1 stupnjeva Rihterove skale, koji je 26. prosinca 2004. godine pogodio zapadnu obalu Indonezije, izazvao je seriju tsunamija u cijelom Indijskom oceanu. Valovi tsunamija su u pojedinim trenutcima dostizali visinu i do 50 metara.

Visoki valovi su ušli čak pet kilometara duboko u grad Meulaboh, dok je tsunami u 14 saveznih država odnio 230 tisuća ljudskih života, a pričinjena materijalna šteta je procijenjena na oko 10 milijardi dolara.

U martu 2011. godine potres jačine 9 stupnjeva s epicentrom u moru oko 130 kilometara istočno od japanskog obalnog grada Sendaija, uzrokovao je razorni tsunami čiji valovi su bili oko 10 metara. Epicentar je lociran na dubini od 24,4 kilometara blizu obale japanske regije Tohoku. Stradalo je više od 18.000 ljudi.

Potres jačine 8,5 stupnjeva 1. studenog 1755. godine pogodio je Portugal. Valovi visoki i do 30 metara pogodili su mnoge dijelove Portugala, Španjolske i Maroka. Uslijed potresa i tsunamija u Portugalu, Španjolskoj i Maroku poginulo je oko 6.000 ljudi.

Tsunami koji je 27. kolovoza 1883. godine pogodio Indoneziju sravnio je Anjer i Mrak. Smrtno je stradalo oko 40.000 ljudi, od toga 38.000 uslijed tsunamija, a više od 2.000 zbog vulkanske erupcije

Pretpostavlja se da je potres jačine 8,3 stupnjeva 20. rujna 1498. godine pogodio Japan. Izazvan je i tsunami koji je pogodio obale Kii, Mikawa, Surugu, Izu i Sagami, a smrtno je stradala 31.000 ljudi.

Potres jačine 8,4 stupnjeva 28. listopada 1707. godine pogodio je Nankaido, u Japanu, a valovi visoki i do 25 metara pogodili su obale Kyushua, Shikokua i Honshina. Mnoga naselja su u potpunosti uništena, a smrtno je stradalo 30.000 ljudi.

Uslijed potresa jačine 7,6 stupnjeva i tsunamija koji su 15. lipnja 1896. godine pogodili Sanriku, u Japanu, srušeno je više od 11.000 kuća, a smrtno stradalo oko 22.000 ljudi. Valovi visoki i do 38 metara pogodili su i područja na istoku Kine, gdje je poginulo blizu 4.000 ljudi.

Potres jačine 8,5 stupnjeva i valovi visoki do 21 metra, 13. kolovoza 1868. godine zahvatili su Čile, a pretpostavlja se da je smrtno stradalo oko 25.000 ljudi.

Japan su 24. travnja 1771. godine pogodio potres jačine 7,4 stupnjeva, a valovi su dosezali visinu i do 85 metara. Najveća šteta nastala je na otoku Ishigaki, a smrtno je stradalo oko 12.000 ljudi.

Potres jačine 8,2 stupnja 18. siječnja 1568. godine izazvao je i tsunami, čiji su valovi dosezali i do šest metara. Nije poznato koliko ljudi je tad poginulo.