Sve više tropskih vrsta u Jadranu, prijete autohtonim vrstama

Globalno zatopljenje i sve toplije more mijenjaju život u Jadranu. U posljednjih tridesetak godina zabilježeno je više od 40 novih vrsta, među kojima su neke opasne za domaći ekosustav, a neke i za ljude. Ribu lav sve češće susreću ribari, strelka je već ostavila trag na populaciji cipla, dok stručnjaci posebno upozoravaju na otrovnu srebrenoprugu napuhaču.

Bolan ubod 

U plavetnilu dubrovačkog akvarija, među dobro poznatim ribljim vrstama, odnedavno se šareni i jedna nova vrsta. Riba lav novi je stanovnik Jadrana, prvi put primijećena prije pet godina.

"Jako lijepa tropska vrsta, ali nažalost vrlo opasna za autohtone vrste, jer je vrlo proždrljiva, hrani se ribljom mlađi, ostavit će trag i stvorit će probleme u našem ribarstvu, a potencijalno je opasna i za ljude, zato što, ako se ubodete na nju, ubod je vrlo, vrlo bolan i ta bol traje dosta dugo", rekao je Valter Kožul iz Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku.

Jestiva je, no s njezinim se bodljama ni iskusni ribari ne žele hvatati u koštac, piše HRT.

"Evo, osobno sam je imao u ulovu u tri, četiri navrata, pažljivo je odstranjujući iz mreže stajaćice i ona već ugine ako je bila malo više bez mora na palubi barke i poslije je se, normalno, beživotnu vrati u more, jer iako se deklarira da je prihvatljiva i vrlo ukusna u određenom dijelu njezina mesa, ja se osobno baš ne bih usudio", rekao je predsjednik Ceha za ribarstvo i akvakulturu HOK-a Dubrovačko-neretvanske županije Mato Oberan.

Promjena klime osjeti se i u ponudi na dubrovačkoj ribarnici. Invazivnih vrsta zasad nema na štandovima, no manje je i ribe na koju su ljudi navikli.

"Ribu lav, na svu sreću, još nismo sreli u Malostonskom zaljevu, iako smo upozoreni od Instituta da ih obavijestimo ako je vidimo. Već odavno se pojavila jedna dosta opasnija vrsta od ribe lav, a to je strelka. Znači, populaciju cipla je uništila, to je riba bila baš ono za narod. Jeftina, mogao je svatko uloviti. I super riba. Potpuno ga je uništila, više ga nema ni u tragovima", rekao je Maro Franušić iz Malostonskog zaljeva.

Otrov koji se ne uništava termičkom obradom

Strelka je izraženi predator, a njezina prisutnost ribarima stvara i dodatne probleme.

"Ona je baš izraženi predator, jer na područjima gdje ona egzistira može se primijetiti da druge vrste, kao što su cipli ili nešto slično, što je njoj predmet predacije, budu oštećene ili prepolovljene ili, u svakom slučaju, primjetne su rane i oštećenja na njima. I u samome ribolovu te strelke su vrlo delikatne, jer raspršuju kompaktnost jata koja se skupljaju pod svjetlom prilikom ribolova koji uključuje primjenu umjetne rasvjete", objasnio je Oberan.

U posljednjih tridesetak godina u Jadranu je zabilježeno više od 40 novih vrsta, od kojih su neke otrovne za konzumaciju.

"Možda je tu i srebrenopruga napuhača, za koju treba znati da se ne smije konzumirati. Počela se pojavljivati nešto češće kod nas. Vrlo je otrovna i taj otrov ne nestaje, ne uništava se termičkom obradom", upozorio je Kožul.

Invazivne vrste u Jadran dolaze zbog utjecaja čovjeka. Sve toplije more potiče ih da ovdje i ostanu.

"Najveći broj ovih novih vrsta koje smo zabilježili su lesepsijski migranti, oni vam dolaze kroz Sueski kanal, dakle, djelovanjem čovjeka kad smo otvorili Sueski kanal, te tropske vrste ulaze u istočni Mediteran i polako se šire prema nama", rekao je Kožul.

Problem svjetskih razmjera 

Među vrstama koje su se posljednjih godina udomaćile je i papigača.

"Papigača, ona vrsta koja je prethodnih godina bila dosta onako kolebljiva i pomalo pojavna, sad je toliko redovit ulov da i dominira u nekim alatima i, zanimljivo, isključivo su veliki primjerci, od po kilogram naviše", rekao je Oberan.

No neke invazivne vrste ipak su iz Jadrana otišle - same.

"U nekakvom poslijeratnom vremenu, dakle prije skoro 30-ak godina, bila je izrazita pojava ribe sablje, kajiša, koji je na našem području bio itekako prisutan. Inače egzistira u većim dubinama, ali bio je u priobalju, gdje je oštećivao mreže, alate, oštećivao udičarske alate, naročito lignjare prilikom lova na lignje, pa se vrlo često ostajalo bez alata. S vremenom se njegova prisutnost prorijedila i u konačnici je, evo, skoro izostao", kazao je Oberan.

Šanse da se takav scenarij danas dogodi ipak nisu velike. Globalno zatopljenje pretvara Jadransko more u idealno stanište za tropske vrste.

Problem je to svjetskih razmjera koji, nažalost, lokalni znanstvenici mogu samo pratiti, a lokalno stanovništvo - prilagođavati ribarske alate i jelovnike.