Što je ekološki prihvatljivije - vlak ili zrakoplov?

Zrakoplov? Automobil? Vlak? Jedna studija pokušava malo drugačije mjeriti ekološki otisak prijevoznih sredstava - i dolazi do iznenađujućih rezultata.

Kada je riječ o utjecaju prometa na okoliš, mnogi tvrde: letenje je loše, ali vožnja vlakom je dobra. Automobili s unutarnjim izgaranjem su loši, električni automobili su dobri. "Sram zbog letenja" je pojam za nelagodu koju mnogi osjećaju kada lete zrakoplovom iako znaju da je to štetno za okoliš. "Sram zbog trošenja benzina” još nije raširen, ali možda će se uskoro početi govoriti o "elektro-ponosu”? U svakom slučaju, vozači e-automobila vole isticati kako sebe vide kao dobre ljude.

"Mislim da bi ovdje trebali argumentirati manje ideološki i emocionalno”, kaže Klaus Radermacher. "Umjesto toga, trebali bismo se više usredotočiti na brojke, datume i znanstvene činjenice. Fizika uvijek vrijedi - i nije ju briga za naše osjećaje", kaže on.

"Sveobuhvatno bilanciranje"

Ovaj doktor informatike dugo je radio kao menadžer prije nego što je postao samostalni savjetnik za menadžment. Jedna od njegovih specijalnosti je "sveobuhvatna analiza složenih sustava". Što pod time misli pokazuje studija koju je izradio u suradnji s Institutom za mobilnost švicarskog sveučilišta St. Gallen.

U intervjuu za DW Radermacher kaže da se rasprava o šteti za klimu obično vrti samo oko emisije CO2 uzrokovane vožnjom ili letenjem. "No to je metodološki potpuno pogrešan pristup", kaže on. Pri tome se naime ne uzima u obzir sve ono što je neophodno kako bi se uopće moglo voziti ili letjeti, a to je infrastruktura. Tu Radermacher ubraja "čvorišta", odnosno zračne luke, željezničke postaje ili parkirališta, ali i "putnu- infrastrukturu": ceste, autoceste, željezničke pruge, mostove ili tunele.

Tijekom izgradnje ove infrastrukture stvaraju se ogromne količine emisije CO2 koje, međutim, nikada nisu uzete u obzir u ekološkoj ravnoteži prometnih sredstava ili su pak u najboljem slučaju pripisane građevinskoj industriji.

Tuneli i mostovi pogoršavaju željezničku bilancu

Radermacher u svojoj studiji pokazuje da su emisije koje nastaju izgradnjom infrastrukture "prevelike da bismo ih mogli jednostavno zanemariti". Budući da su podaci oskudni, on se ograničio na pojedinačne primjere, poput željezničke pruge za brze vlakove (ICE) između Kölna i Frankfurta. Ti vlakovi voze brzinom do 300 km/h na oko 170 kilometara dugoj pruzi koja je puštena u promet prije 20 godina, čime je vrijeme putovanja između dva grada skraćeno na jedan sat.

Na temelju starih građevinskih izvještaja i količina koje su tamo navedene, npr. za armirani beton, Radermacher je napravio svoju CO2 bilancu za tu rutu. Ona je ogromna, kaže on, i zato što je duž trase trebalo izgraditi 30 tunela i 18 vijadukata.

"Prema mojim izračunima, tokom izgradnje ove željezničke pruge ispušteno je nekoliko milijuna tona CO2 prije nego što je prvi vlak uopće mogao krenuti", kaže Radermacher.

Radermacher otvoreno priznaje da njegove kalkulacije nisu prikladne za općenito rangiranje ekološki najprihvatljivijih prijevoznih sredstava - za to ima previše varijabli. "Potpuno je drugačije graditi brzu prugu u Nizozemskoj, gdje nema planina, a mostovi vode samo preko kanala, nego bušiti tunele kroz nizak planinski lanac ili čak Alpe", kaže on.

Prijedlog za planere

Nije riječ, kako kaže, ni o zabrani pojedinih prijevoznih sredstava ili o tome da se odjednom više ne koristi izgrađena infrastruktura. "Ni gram CO2 se ne vraća u imaginarnu bocu ako se više ne vozimo kroz tunel koji je već izgrađen", kaže Radermacher.

Umjesto toga, on želi da se njegovi izračuni shvate kao upozorenje da se više ne ignoriraju emisije CO2 uzrokovane infrastrukturom. "Osnovna poruka studije je: prilikom planiranja budućih ruta i prijevoznih sredstava moramo imati mnogo bolji sveobuhvatni pogled na to. I ne smijemo toliko pojednostavljivati stvari da se više ne prikazuju korektno."

To se odnosi i na automobilski promet koji je, prema Radermacheru, "daleko najneučinkovitiji prometni sustav" u Njemačkoj. Svaki automobil se u prosjeku ne koristi 23 sata dnevno, a kada je u vožnji onda je u njemu samo 1,5 putnika. Zato je, kako on kaže, "besmisleno" poreznim novcem subvencionirati kupnju električnih automobila. "Tada će loše korišteni automobili s unutarnjim izgaranjem biti zamijenjeni jako subvencioniranim i jednako slabo korištenim električnim vozilima", kaže Rademacher.

Letenje: ekološki prihvatljivije nego što mislite

Radermacher je optimističan kada je riječ u putovanju zrakoplovom. Na kratkim udaljenostima njihova ekološka bilanca je loša, to je dobro poznata činjenica. No na većim udaljenostima, kaže on, letenje je ekološki prihvatljivije nego što se misli. "U avionu vam treba nula, stvarno nula putne infrastrukture", kaže Radermacher. "Zrak kroz koji se zrakoplovi kreću ne treba graditi niti održavati."

Osim toga, avioni su bolje iskorišteni od automobila ili vlakova. A energetski intenzivno ubrzanje se događa samo jednom tokom leta, dok automobili i vlakovi ne gube samo vrijeme već i energiju stalnim kočenjem, zaustavljanjem i ubrzavanjem.