Objavljena imena najvećih zagađivača u BiH

Arhus centar Zenica prezentirao je popis najvećih zagađivača zraka u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu, na osnovu baze podataka o zagađivačima koju su kreirali zajedno s organizacijama Arnika iz Češke Republike te Eko foruma Zenica.

Popis predvode kompanija ArcelorMittal Zenica, zatim termoelektrane Tuzla, Ugljevik i Gacko, cementare Lukavac i Kakanj, koksara GIKIL i rafinerija u Slavonskom Brodu.

Arnika i Eko forum Zenica objavljuju podatke koje od nadležnih institucija prikupljaju još od 2011. godine, a alternativna baza podataka zagađivača ove godine po prvi put prikazuje podatke i iz entiteta Republika Srpska.

Podaci nisu prilagođeni korisnicima

Profesor Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica istaknuo je kako je došlo do "blagog poboljšanja u transparentnosti podataka", jer su godišnji izvještaji o emisijama konačno javno dostupni na Internetu”.

"Međutim, službene web stranice nisu prilagođene korisnicima i samo stručnjaci mogu razumjeti što ti brojevi predstavljaju. Zbog toga mi tumačimo te podatke i vjerujemo da će ih javnost koristiti za djelovanje prema zagađivačima i vlastima. Bez sudjelovanja javnosti, stanje okoliša nikada se neće poboljšati", istaknuo je Lemeš.

Pročitajte još

''Ne postoji srpski, hrvatski ili bošnjački zrak''

Usporedbom podataka unazad desetak godina, napomenuo je, može se prepoznati koje kompanije ulažu u modernizaciju i tehnologije za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi.

Tako je, kako je rečeno, Termoelektrana Ugljevik postigla ulaganje emisija izgradnjom postrojenja za odsumporavanje 2019. godine, a ulaganja u filtere za prašinu pomogla su da se značajno smanji zagađenje iz cementare Kakanj, dok za smanjenje emisije iz postrojenja kompanije ArcelorMittal Zenica smatraju da je uzrok bio pad proizvodnje uslijed globalne ekonomske krize.

Netočne informacije?

Podaci koje dostavljaju industrijska postrojenja u BiH, kako je potvrdio Martin Skalsky iz češke Arnike, nisu pouzdana jer sadrže i ogroman broj grešaka pa je gotovo 90 posto tih podataka i nebitno. Pritom, dva entiteta koriste različite sustave i različite metodologije.

Skalsky navodi kako je BiH 2003. potpisala, a od 2009. godine i promjenjuje Protokol o registrima ispuštanja i prijenosa zagađenja, koji je sastavni dio Arhuske konvencije.

"Po tom protokolu, države su se obvezale kako će javno objavljivati podatke o zagađenju. Do ove godine ratificiralo ga je 37 država i kao poseban entitet Europska unija, ali ga još uvijek nije ratificirao i parlament BiH. Dakle, ovaj sustav nije obvezan za industriju", istaknuo je Skalsky.

Ističe kako bez "transparentnosti podataka o zagađenju, što je ključni korak na putu ka čišćem zraku", državni organi ne mogu djelovati pa javnost i mediji nisu u stanju kontrolirati situaciju.

"S druge strane, uopće nema informacija o količinama teških metala koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi. Usporedbe radi, u Češkoj je emisije u 2018. godini prijavilo 1.334 postrojenja, a izvještaji uključuju 35 zagađujućih materija samo u zraku, uz podatke o ispuštanjima u tlo, otpadne vode i otpad. U FBiH izvještaji čine 19 zagađujućih materija u zraku, a u Republici Srpskoj šest kemikalija. Situacija se ne popravlja, a broj prijavljenih tvari danas je u osnovi isti kao i 2011. godine", zaključio je Skalsky.