Nitko ne 'mjeri' zrak: Tko su najveći zagađivači u Mostaru?

Na prostoru Grada Mostara djeluje nekoliko poduzeća koje zbog prirode svoje djelatnosti doprinose proizvodnji veće količine otpada, ponekad i opasnog otpada, navedeno je u radnoj verziji Strategije razvoja Grada Mostara 2022. – 2027. dostupnoj građanima na analizu i komentare, a koja će biti strateški dokument za razvoj Grada Mostara.

No, dodaje se kako zbog nepostojanja jasnih procedura za kontroliranje procesa pri kojima nastaje otpad ili načina zbrinjavanja tog otpada, većina ih se pretvore u zagađivače zraka, zemljišta i vode.

Otpadne vode u Neretvi

''Promatrano izvan urbane zone, samo određeni industrijski pogoni imaju odvodni sustav za otpadne vode dok ostali neovisno ispuštaju svoje otpadne vode u zemlju ili u male rijeke i rječice koje se ulijevaju u Neretvu. Najznačajniji proizvođači opasnog otpada na području Grada Mostara su JP Elekroprivreda BiH Podružnica Hidroelektrane na Neretvi Jablanica, FE-AL doo Mostar, Aluminij dd Mostar i Interkomerc doo Mostar, koji tijekom godine dana proizvedu 1.822 tone opasnog otpada (FMOIT, 2018). Kada je u pitanju zagađenje zraka, najznačajniji zagađivači su iz sektora strojne obrade materijala, proizvodnja proizvoda od betona, niskogradnje, proizvodnje piva i sl'', navodi se u nacrtu strategije koja još uvijek očekuje potpunije podatke.

Ističe se kako na području Grada Mostara nije uspostavljen sustav kontinuiranog praćenja stanja okolišnih komponenti i kontinuiranog izvještavanja.

''Monitoring stanja vodotoka ovog područja i izvještavanje o istom obavlja Agencija za vodno područje Jadranskog mora, dok monitoring zraka djelomično prati Fakultet Prirodno- matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru s jednom mjernom stanicom smještenom u užem centru grada, ali ne i u industrijskoj zoni. Istodobno ne postoji nikakav sustav kontinuiranog monitoringa za ostale okolišne komponente: tlo, buku, svjetlosno onečišćenje, te značajki prirode i bio raznolikosti, kao i upravljanja otpadom. Također, osim podataka sporadičnih istraživanja ograničenih uglavnom na pojedina područja, Grad Mostar načelno nema inventariziranu floru, faunu i tipove staništa, kao niti razvijen monitoring i kontrolu invazivnih vrsta'', navedeno je.

Nitko ne mjeri kvalitetu zraka

Navodi se kako trenutno nema službenih mjerenja kvaliteta zraka za Grad Mostar iako je 2010. godine nabavljena i instalirana mjerna stanica za kvalitetu zraka od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma (FMOIT), te data na upravljanje Gradu Mostaru koji ju je ustupio Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti.

''Ta mjerna stanica nije uvezana u sustav za prikupljanje podataka Federalnog hidro-meteorološkog zavoda (FHMZ) niti se podaci prikupljeni putem stanice objavljuju javno. Prema izjavi nadležnih iz FHMZ-a i FMOIT-a, nije omogućen pristup predmetnoj mjernoj stanici, niti nadležne institucije imaju informacije o tome vrši li stanica mjerenja'', navedeno je.

U nacrtu strategije objavljene na internetskim stranicama Grada navodi se kako su opći prirodno-geografski uvjeti na većem dijelu teritorije Grada Mostara povoljni tijekom cijele godine. Također, periodična mjerenja zraka od strane zainteresiranih skupina pokazuju da zabilježene vrijednosti ne prelaze granice propisane Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka.

No, porazno je da posljednji dostupni statistički podaci o emisijama u zrak izdati od strane Federalnog ministarstva za okoliš i turizam se odnose na 2017. godinu te da je 2014. godina bila referentna za izradu Strategije razvoja Grada Mostara 2017-2026.

Najveći zagađivač

Prema dostupnim podacima uočeno je 00značajno povećanje emisije karbon dioksida (CO2), oksida azota (Nox/NO2), nemetanskih isparljivih organskih jedinjenja (NMVOC) te čestica (PM10)00.

''Prema dostupnim podacima, najveći emiter CO2, Nox/NO2 i NMVOC u 2017 je HP Investing doo Mostar (betonska baza) koji sama proizvodi 94,55% karbon diokisa i 99% oksida azota i nemetanskih isparljivih organskih jedinjenja. Ipak, treba uzeti u obzir da FMOIT ima nepotpune podatke te da sva poduzeća ne dostavljaju izvještaja o količinama emisija onečišćivača u zraku'', navedeno je.

Prema dostupnim podacima, periodična onečišćenja koja ne prelaze granične vrijednosti odnose se uglavnom na nešto više koncentracije lebdećih čestica i dušikovih oksida te troposferskog ozona (tijekom sunčanog vremena), koja se najčešće javljaju iz stacionarnih izvora (ložišta u kućanstvima tijekom zimskih mjeseci) i mobilnih izvora (prometa), kao i tijekom periodičnih požara.

Na području Grada Mostara egizistira nekoliko divljih deponija komunalnog, građevinskog i industrijskog otpada što utiče na kvalitetu zemljišta kao i regionalna deopnija Uborak-Buđevci, kojom upravlja JP Deponija doo Mostar.

Tlo zatrovano bakrom, olovom i cinkom

Tijekom 2020. godine, FMOIT je provelo analizu i napisalo Plan prilagođavanja/prilagodbe upravljanja otpadom za RD Uborak-Buđevci u Mostaru, koja za cilj saniranje deponije a potom i  izmještanje na drugu lokaciju. Deponije imaju višestruki negativan utjecaj na okoliš, a na zemljištu mogu proizvesti trajne posljedice uključujući infekciju zemljišta virusima i bakterijama, te kontaminaciju zemljišta različitim polutantima . Analize koje je provelo FMOIT u toku 2020 godine prilikom pisanja Plana prilagodbe pokazalo je da su ispitani uzorci zemljišta kontaminirani bakrom, olovom i cinkom. 

Također, postoje brojna mjesta na kojima je tlo degradirano, a ne provode se nikakve mjere sanacije. Eksploatiranje šljunka, pijeska i žute pržine uz korito rijeke Neretve vršilo se prije 1992. godine na lokalitetima: Salakovac, Prigrađani, Pijesak, Opinski potok i južna industrija zona (desna i lijeva obala).

''Danas je situacija znatno gora, jer se u razdoblju poslije 1995. godine otvorilo mnogo nelegalnih površinskih kopova šljunka, pijeska i pržine. Mnogi od njih su već i napušteni ali bez ikakve sanacije degradiranog terena'', navedeno je.