Proteklo ljeto obilježilo je izvanredno velik broj požara na sjevernoj hemisferi i, posljedično, rekordne globalne emisije ugljika, pokazalo je izvješće EU-ove službe za praćenje atmosfere Copernicus koje jutros prenosi portal HRT-a.

Izvješće programa Europske unije za praćenje elementarnih nepogoda COPERNICUS, objavljeno ovoga tjedna, pokazalo je kako su ovoljetni požari uzrokovali značajni atmosferski porast stakleničkih plinova i da smo u srpnju i kolovozu svjedočili najvećoj do sada globalnoj emisiji ugljika.

Rezultatu je pritom uvelike pridonijela tragedija na Mediteranu gdje je niz država na istočnom i središnjem dijelu tog područja pretrpio značajne štete pri čemu ljudske i materijalne tragedije nisu jedino što je razorna vatra ostavila za sobom.

Dnevni intenzitet požara katastrofalnih razmjera u Turskoj dosegao najviše razine u skupu podataka koji datiraju od 2003. godine s iznimno visokim razinama po zdravlje štetnih plinova.

Tragedija na Mediteranu

Razornim požarima bile su pogođene i Grčka, Italija, Albanija, Sjeverna Makedonija, Alžir te Tunis. Požari su u kolovozu pogodili i Iberijski poluotok, prešavši preko značajnog dijela Španjolske i Portugala, a posebno veliko područje u blizini Navalacruza u provinciji Avila, zapadno od glavnog grada Madrida.

Ekstenzivni požari također su registrirani istočno od Algera u sjevernom Alžiru, pri čemu su prognoze pokazivale visoke površinske koncentracije zagađujućih čestica u zraku. Podacima sa Sredozemlja valja pribrojiti i one s ostalih ovoljetnih žarišta.

U srpnju je na globalnoj razini ispušteno 1258,8 megatona CO2, a više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je požarima u Sjevernoj Americi i Sibiru. Kolovoz je bio rekordan mjesec u požarima, tijekom kojeg se globalno u atmosferu ispustilo 1384,6 megatona CO2.

Mark Parrington, viši znanstvenik i stručnjak za šumske požare u programu COPERNICUS pratio je tijekom cijelog ljeta aktivnosti požara na sjevernoj hemisferi. Ono što se istaknulo kao neobično bili su broj požara, veličina područja na kojima su gorjeli, njihov intenzitet, ali i njihova postojanost.

Na primjer, požari u ruskoj republici Saha, odnosno Jakutija, u sjeveroistočnom Sibiru gorjeli su od lipnja i počeli se smanjivati tek krajem kolovoza, kaže Parrington.

Posebo zabrinjavajuće u Sibiru

Posebno zabrinjavajuće djeluju ostala područja pogođena u Sibiru, primjerice Irkutska i Čukotska autonomna oblast, koja uključuje pogođene dijelove Arktičkog kruga što je rezultat, kako su zaključili djelatnici agencije, povećanja temperatura tog kraja i smanjene vlažnosti tla.

Tomu svjedoče i brojke obzirom da je ukupna procijenjena emisija CO2 uslijed požara u Rusiji od lipnja do kolovoza iznosila 970 megatona.

Usporedbe radi, u zahvaćenih područja tijekom proteklih deset godina nisu, godišnje gledano, zabilježene vrijednosti veće od 100 takvih jedinica. Arktički požari oslobodili su 66 megatona CO2 u istom razdoblju.

Šumski požari zahvatili su ovog ljeta i zapadne dijelove sjevernoameričkog kontinenta. Požar Dixie koji je prolazio sjevernom Kalifornijom pokazao se jednim od najvećih ikada zabilježenih u povijesti SAD-a.

Srpanj je bio rekordan mjesec na globalnoj razini u skupu podataka GFAS-a s 1258,8 megatona CO2. Više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je požarima u Sjevernoj Americi i Sibiru.

Podaci COPERNICUS-a ukazali su i na dodatni čimbenik pri pogoršanju klimatskih uvjeta. Dim se u ljetnim mjesecima miješao sa saharskom prašinom na putu preko Atlantika uključujući dio iznad južnih područja Mediterana što je rezultiralo smanjenom kvalitetom zraka.

Copernicus je sastavni dio svemirskog programa Europske unije, koji financira EU, te je njegov vodeći program promatranja Zemlje, koji djeluje kroz šest tematskih službi: atmosfera, more, kopno, klimatske promjene, sigurnost i izvanredne situacije.

Dostavlja slobodno dostupne operativne podatke i usluge pružajući korisnicima pouzdane i ažurirane informacije vezane uz naš planet i njegovo okruženje.

Programom koordinira i upravlja Europska komisija, a provodi ga u partnerstvu s državama članicama, Europskom svemirskom agencijom (ESA) i drugim europskim organizacijama.