Tri Palestinke nedavno su otvorile slastičarnu "Palestinska kuća" u Ulici Adema Buća, poznatijoj kao Cernica, koja je sada, zbog njihove hrane, miriše posebnim mirisom. Vlasnica, Samira Elbarawy Rajab u Bosnu i Hercegovinu je stigla sa sjevera Gaze, iz grada Beit Lahije, gdje je prije početka rata radila kao medicinska sestra.
Uvjet koji je spasio obitelj
Kada je 7. listopada počela invazija na Gazu, njezina majka, koja je inače iz Krajine i bh. državljanka, zaprimila je poziv iz Veleposlanstva BiH.
Tada je dobila ponudu da napusti Gazu, ali pod jednim uvjetom, da ide samo ona jer je jedina u obitelji imala bh. putovnicu. Tu je priliku, Samirina majka, odbila jer nije željela svoju obitelj ostaviti u Gazi. Samira je naglasila kako u tom trenutku ona i njezina obitelj nisu imali nikakav plan, niti kako da se spase, niti što da rade.
Njezina majka imala je jedan uvjet za Veleposlanstvo BiH, a on je bio da ona, njezine kćeri, snaha, sva djeca i unuci zajedno napuste Gazu. Nakon nekog vremena, Samirina majka dobila je poziv i zeleno svjetlo: njezini su zahtjevi prihvaćeni i njihova su se imena našla na popisu ljudi kojima je dopušteno da napuste Gazu.
Prvi dani u Mostaru
Iako joj je majka iz Bihaća, Samira i njezina obitelj samo su povremeno čuli bosanski jezik, znali su pokoju riječ, pa su se po dolasku u Mostar upisali na tečaj bosanskog jezika u Kulturnom centru Kralj Fahd, gdje su naučili osnove jezika i gramatike.
"Čuli smo pokoju riječ u Gazi kao što su: kako si, jesi dobro. U Kulturnom centru smo malo naučili jezik i gramatiku, ali najvažnije nam je bilo da se družimo i razgovaramo s ljudima ovdje, tako se puno lakše uči", ispričala je Samira.
Odmah pri dolasku u Mostar Samira i njezina obitelj osjećali su se prihvaćeno.
"Narod u Mostaru je divan. Od prvog dana se ovdje ne osjećam kao da sam izbjeglica. Mnoge su mi bosanskohercegovačke ruke pomogle. Ovdje sam rodila jedno dijete i ništa mi od početka nije nedostajalo", ispričala je Samira.
Samira je s nama podijelila da su joj ljudi nudili pomoć sa svih strana i oko svega što bi joj ikada bilo potrebno.
"Do sada za svoju djecu nisam kupila ništa od odjeće. Ljudi su dolazili i nudili da nam oboje prostor, da nam provedu struju, da printaju i dizajniraju stvari za našu radnju, sve to, a da mi nitko nije tražio nikakav novac", rekla je.
S nama je podijelila neizmjernu zahvalnost Mostarcima jer se, kako kaže, osjećala posramljeno od količine pomoći koju su joj ljudi ponudili.
"Jedino što imam reći narodu Bosne i Hercegovine je: Hvala", rekla je Samira.
Pomoć koja je omogućila novi početak
Razne svjetske i bosanskohercegovačke organizacije, zajedno s građanima BiH i Mostara, pomogle su Samiri pri njezinu dolasku u BiH, izgradile im kuću i pomogle u pokretanju biznisa.
"Dok smo sjedile u kampu i razmišljale što bismo radile, jer nismo imale kako ispuniti dan, počele smo praviti kolače. Javila nam se jedna organizacija koja nam je rekla da ako imamo neku ideju, oni će nam pomoći pokrenuti biznis", prisjetila se Samira.
Ona, njezina sestra i snaha svakoga mjeseca velik dio prihoda šalju u Gazu ostatku svoje obitelji i prijateljima koji su ostali tamo, ne bi li im barem simbolično pomogle.
Ispričala je i kako, od prvog dana, ljudi koji kupuju njihove proizvode također novčano pomažu i njihovoj obitelji i prijateljima koji su ostali u Gazi, pa tako Samira šalje pomoć koja uspije doći do njih svakog mjeseca.
Samira nam je ispričala i kako imaju svakodnevne kupce. U početku ljudi nisu znali o kakvim se specijalitetima radi, ali napominje da sada čim uđu, već znaju što im se jede.
"Kada smo tek otvorile, nismo se uopće dovoljno pripremile jer nismo očekivale toliki odaziv. Bilo je ljudi koji su odmah uzeli po 10–15 kolača, pa se sve jako brzo prodalo i neki nisu ni stigli probati naše specijalitete", kroz smijeh je ispričala Samira prije snimanja.
Okusi tradicije i miris doma
Svi tradicionalni kolači koje prodaju imaju svoju priču i poslužuju se u određeno doba godine. Neki su uvijek bili na njihovim stolovima u Palestini, neki su neizbježna slastica za Bajram, a neki se najčešće tamo poslužuju u kućama tijekom Ramazana i raznih slavlja.
"Ljudi se najviše vraćaju po naše kolače od mrkve i maamul, naš tradicionalni kolač koji mora biti na stolu za Bajram!"
Samira je istaknula za Bljesak.info:
"Palestinska kuća rezultat je napornog rada i posvećenosti naše obitelji, uz podršku UNHCR-a i CRS-a. Njeno otvaranje nije samo novi početak, to je naš način da izrazimo duboku zahvalnost za svu ljubaznost i solidarnost koju smo primili od pojedinaca, organizacija i institucija od dolaska u Bosnu i Hercegovinu do danas. Veselimo se što ćemo Vas ugostiti i podijeliti s Vama okuse naše domovine”.
Posjetiti ih možete na adresi Adema Buća 32, Mostar, blizu Gradske uprave.
Video pogledajte u prilogu:
