Koliko mladi Mostarci danas uopće poznaju tehnologiju na kojoj je izgrađena moderna digitalna era?
Upravo smo to pokušali otkriti kratkom anketom na gradskim ulicama, gdje smo mlađim sugrađanima pokazali jedan nekada nezaobilazan predmet – floppy disk.
Reakcije su bile raznolike, pa i duhovite. Neki su ga usporedili s filmom za stari fotoaparat, drugi su ga zamijenili za neobičan USB, a bilo je i onih koji su iskreno priznali da nemaju nikakvu predstavu čemu je služio.
Iako danas zvuči poput relikta iz nekog drugog vremena, floppy disk je desetljećima bio osnovni prijenosni medij za pohranu podataka.
Od 1970-ih pa sve do početka 2000-ih služio je kao univerzalni način spremanja dokumenata, fotografija i softvera. No njegova memorija bila je iznimno mala u odnosu na današnje standarde, tek 1,44 megabajta, što je dovoljno za nekoliko fotografija niske rezolucije ili jedan prosječan dokument.
Unatoč tomu, upravo je taj mali komad plastike bio ključan u razvoju današnje digitalne tehnologije.
Kada govorimo o generaciji Z, odnosno onima rođenima od kraja 1990-ih do ranih 2010-ih, istraživanja pokazuju zanimljiv trend. Većina mladih prepoznaje floppy disk, ali samo kao simbol, ikonu "Save" koju vide u aplikacijama.
Tek mali dio njih zna da je riječ o stvarnom, fizičkom objektu koji se nekoć koristio za spremanje podataka. Manji postotak zna njegov kapacitet i način rada, dok se većina s tom tehnologijom nikada nije susrela u stvarnosti.
Naša anketa potvrđuje kako floppy disk mladima djeluje gotovo nestvarno, kao da pripada muzeju tehnološke povijesti, a ne svakodnevici koja je još prije dvadesetak godina bila nezamisliva bez njega.
No upravo taj nespretni, šuškavi komad plastike podsjetnik je koliko je brzo tehnologija napredovala i kako su generacije odrasle uz potpuno različite digitalne alate.