Privrženost koju razvijamo u najranijem djetinjstvu oblikuje sve naše kasnije odnose – od prijateljstava i ljubavnih veza do odnosa s vlastitom djecom. O ovoj važnoj temi razgovarali smo u 33. epizodi podcasta Rastući s djecom s psihologinjom i majkom petero djece, Katicom Zelić.

Što je teorija privrženosti?

Koncept privrženosti razvio je britanski psiholog John Bowlby sredinom 20. stoljeća. Njegova istraživanja pokazala su da dijete kroz interakcije s roditeljima ili skrbnicima stvara osnovnu sliku o tome koliko su ljudi pouzdani i koliko se može osloniti na njih. Ova uvjerenja kasnije se prenose u sve životne odnose.

Prva godina života ključna je za formiranje stilova privrženosti, dok se temeljni obrasci odnosa oblikuju do šeste godine. Ako dijete doživljava dosljednu emocionalnu podršku, razvija osjećaj sigurnosti, dok nedostatak odgovarajuće njege može dovesti do nesigurnih obrazaca ponašanja.

Četiri tipa privrženosti

Kroz odgovore bliskih osoba na djetetove potrebe razvijaju se četiri osnovna tipa privrženosti:

• Sigurna privrženost – Dijete koje dobiva konzistentnu emocionalnu podršku razvija povjerenje u sebe i druge. U odrasloj dobi lakše uspostavlja zdrave i stabilne odnose.
• Anksiozno-izbjegavajuća privrženost – Ovaj tip se razvija kada roditelji ne odgovaraju na djetetove emocionalne potrebe. Takva djeca kasnije često potiskuju emocije i izbjegavaju bliskost u odnosima.
• Anksiozno-ambivalentna privrženost – Nastaje kada su odgovori roditelja nepredvidivi, što kod djeteta stvara nesigurnost i strah od napuštanja. Odrasli s ovim stilom često su skloni ljubomori i stalnom traženju potvrde ljubavi.
• Dezorganizirana privrženost – Pojavljuje se kod djece koja su doživjela zanemarivanje ili traumu. Njihovo ponašanje prema bliskim osobama može biti zbunjujuće, a odnosi nestabilni.

Kako prepoznati vlastiti stil privrženosti?

U podcastu Katica Zelić objašnjava kako možemo prepoznati koji se tip privrženosti razvio kod nas i kako ta uvjerenja utječu na naše svakodnevne odnose. Dobra vijest je da stil privrženosti nije nepromjenjiv – kroz svjestan rad na sebi moguće je razviti sigurnije obrasce ponašanja.

Privrženost i roditeljstvo

Današnje roditeljstvo suočava se s brojnim izazovima, a postavljanje zdravih granica jedno je od ključnih pitanja. Djeca koja odrastaju u stabilnom i sigurnom okruženju razvijaju veće samopouzdanje i emocionalnu otpornost. No, kako postaviti granice na način koji podržava djetetov razvoj?

Katica Zelić naglašava kako je važno da roditelji rade na regulaciji vlastitih emocija, jer time daju model ponašanja djeci. Djeca uče promatranjem – ako vide roditelja koji zna prepoznati i izraziti svoje emocije, veća je vjerojatnost da će i sama razviti visoku emocionalnu inteligenciju, koja je ključna za uspješan i ispunjen život.

Kakav utjecaj privrženost ima na brak?

Zanimljivo je da se stilovi privrženosti odražavaju i na sve druge odnose, uključujući i poslovne i partnerske odnose. Kada osobe s različitim tipovima privrženosti započnu vezu, može doći do nesporazuma i sukoba. Na primjer, osoba s anksiozno-izbjegavajućom privrženošću može se osjećati preplavljeno potrebama partnera, dok će osoba s anksiozno-ambivalentnom privrženošću često tražiti dodatnu sigurnost. Zelić u razgovoru otkriva kako razumijevanje vlastitog stila privrženosti i rada na međusobnoj komunikaciji može značajno poboljšati kvalitetu odnosa i dovesti do većeg međusobnog razumijevanja.

Pogledajte epizodu

Teorija privrženosti pruža nam vrijedan uvid u način na koji oblikujemo odnose – od najranijeg djetinjstva do odrasle dobi. Razumijevanje ovih obrazaca može nam pomoći da prepoznamo vlastite nesigurnosti, razvijemo zdravije odnose i postanemo bolji roditelji, partneri i prijatelji. Pozivamo vas da pogledate cijelu epizodu i podijelite svoje dojmove.