Godine 1979. popeo se kao prvi Hrvat na Mount Everest dotad neprepenjanim zapadnim smjerom, a uspon je ponovio 1989. 

Uspeo se i na druga dva najviša svjetska vrha: Kanchenjungu (1991) i K2 (1994), zatim na Manaslu (1984), prošao južnu stijenu Lhotse (1981), bio na najvišim vrhovima svih kontinenata. 

Pored toga, Stipe se spustio na 1.395 metara duboko u Lukinu jamu na Velebitu. 

Bio je član međunarodne ekspedicije koja je doskijala na Sjeverni pol. 

Stipe je uspio kompletirati uspone na najviše vrhove svih sedam kontinenata. 

Svoje avanture je Stipe Božić biježio kamerom još od 1975. godine.

Sve je počelo 1975. godine. To je bila prva, prava ekspedicija koja je krenula iz Splita 10. svibnja 1975. Uspon na najviši vrh Afganistana Noshaq. Uspon je uz brojne poteškoće uspješno okončan 30. lipnja 1975. u 10 sati po lokalnom vremenu kad su s vrha Noshaqa Stipe Božić i Boris Siriščević zelenom raketom poslali znak da je cilj ostvaren. To je bio rekord za alpiniste iz Splita, ali i najava svega onoga što će kasnije u karijeri napraviti Stipe Božić. 

Samo četiri godine kasnije, Stipe će se s novom ekspedicijom  popeti na Mount Everest dotad neprepenjanim zapadnim smjerom, a uspon je ponovio 1989. Uspeo se i na druga dva najviša svjetska vrha: Kangchenjungu (1991) i K2 (1994), zatim na Manaslu (1984), prošao južnu stijenu Lhotse (1981), bio na najvišim vrhovima svih kontinenata. Ta ekspedicija na Hindukush je nekako ostala u sjećanju, jer je ipak bila prva.

"Oprema je bila takva je bila u tom periodu, sa sobom smo nosili sve što smo mogli, što nam je trebalo. Nešto smo samo napravili, nešto posudili, bilo je to poprilično primitivno. Krenuli s tri kombija koja smo nekako skrpili. Putovali smo skoro mjesec dana do podnožja planine. Tada još uvijek nisam razmišljao da ću kasnije doći u priliku da stanem na najveći vrh, da se  penjem na najveću planinu na svijetu" kaže Stipe Božić. 

Krenulo se na Mount Everest, priča je ipak bila nešto drugačija. Radilo se o ekspediciji s prostora bivše države, između ostalih tu su bili Muhamed Šišić i Muhamed Gafić iz BiH. Taj zapadni greben je bio veliki izazov za sve, kako kaže Stipe, na zapadu mnogi nisu vjerovali da će to ekspedicija iz Jugoslavije to napraviti. 

"Možete misliti kakav je to bio osjećaj kada sam ja kao jedan alpinist iz Splita ugazio na vrh. Uspon je trajao 45 dana, imali smo 17 tona opreme koja ide do podnožja, bilo je tu 750 nosača za tu našu opremu jer smo mi tu ostali dva i pol mjeseca" prisjetio se Božić. 

Mount Everest je sam po sebi bio veliki izazov, međutim, posebna priča je bila uspon na K2. Drugi najviši vrh svijeta. Do 2011. na taj vrh u planinskom lancu Karakoruma popela su se svega 302 čovjeka. K2 poznat je i kao “Divlja planina”, zbog najviše stope smrtnosti penjača na visinama iznad 8000 metara. Statistika govori da je svaki četvrti alpinist koji se popeo na vrh poginuo.

"U alpinizmu je opasnost uvijek prisutna. Naravno da postoji strah, posebno od nepoznatog, ali kada se uhvatite u koštac s planinom onda je drugačije. Bezbroj puta sam bio u teškoj situaciji, jer se uvjeti na planini mijenjaju. Na Everestu smo u silasku spavali na 83000 metara nadmorske visine bez opreme, pod otvorenim nebom. Tada naš život visi o jednoj tankoj niti", pričao je između ostalog Božić.

O svojim usponima, spavanju na 8.300 pod otvorenim nebom, tragedijama koje su dogode, snimanju svih osvojenih vrhova, razgovarali smo s legendarnim Stipom Božićem u 45. izdanju PODCASTA SPORT CENTAR portala Bljesak.info.