''Navikao sam da budem drugačiji od djetinjstva, drugačije gledam na stvari i ne kažem da sam pametniji. Čitav život ja radim tako, drugačije, u osnovnoj školi su me učiteljice zvale starmali'', rekao je Sanel Marić Mara gostujući u 53. izdanju podcasta ''Sredinom''.

Tada, kao dječaku mu je to smetalo, no danas ga ta činjenica zabavlja.

Mostarski kantautor koji je uglazbio djela poput Alekse Šantića, Maka Dizdara, Antuna Branka Šimića, Ive Andrića, Safvet-bega Bašagić posebno ''voli zrak, šumu, poeziju'', a njegova glazba nije za svakoga.

Kako ističe ''morate imati djeliće organa: pluća, srca i mozak'' da biste osjetili potpuno dejstvo onoga što stvara.

Ističe i, ''kako stari čovjek i postaje sve više i više ters'', a onda se mijenjaju i brojne stvari u životu ovog glazbenika.

''Prije je bilo u redu na nemaš tri žice na gitari, da nemaš trzalice, da nešto fali na probi, istančaju se čula, ne možeš trpiti svakakve gluposti'', kazao je Mara između ostalog.

O svom osobnom životnom i glazbenom putu, te što se sve događalo na istome pričao je za podcast Sredinom.

''U mašti se osjećam nasigurnije i najsposobnije, ne znam da li je to oblik neke šizofrenije ili podvojene ličnosti, ali mi je pomogla da ostanem koliko toliko normalan - da se znam obući, umiti itd...''

Jesu li Mostarci ters, zašto glazba koju stvara podrazumijeva određeni intelekt, kako su od velike tuge počele da nastaju sve pjesme, zašto ga je nerviralo klasično glazbeno obrazovanje, je li mašta njegovo najsigurnije mjesto, što ga najviše fascinira u poeziji, o odlascima na Forticu, Mostarcima i mnogim drugim stvarima gledajte u videu.