Admir Čopelj i Enver Husnić su dva mostarska imama koji osim svojih vjerskih obaveza u džematima u kojima djeluju, vode i vrlo aktivan sportski život.

Da je netko prije 20-ak godina vidio hodžu kako trči u neka doba, rekao bi: eno ga poludio - složni su obojica. Danas pak vremena su drugačija.

I Admir, a i Enver počeli su trčati iz sličnih razloga i motiva. Kasnije je trčanje postalo ljubav i nešto bez čega ne mogu. 

''Ja sam počeo trčati prije nekih dvije i pol godine. I ono, kao i većina ljudi iz razloga - zbog kilaže. I onda ono kad čovjek dođe kući navečer, sjedneš ....tu su slatkiši, od dječice uzmeš slatkiše i onda se čovjek udeblja a nije to planirao'', kazao je  za #BLJESAKPODCAST #SREDINOM Admir Čopelj.

''Ispočetka to nisu bili neki kilometri, nekih sto dvjesto metara i to vrlo teško je išlo'', dodao je Admir.

Iako su obojica počeli iz potrebe za mršanjem, vremenom je trčanje postalo ljubav.

''Kolega efendija Enver i ja sada ne možemo bez toga'', naglašava imam Čopelj.

''Kad u filmu pitaju: pa što trčiš, pa zato jer mi se trči. Nema drugog odgovora. To je određena sloboda'', objašnjava imam Enver Husnić.

Trče kad god stignu, ''između vaktova'' kako vole kroz smijeh reći.

Nije bitno da li je to poslije sabah namaza ili poslije jacije, ili u neko drugo vrijeme.

U svojim zajednicama nastoje promovirati zdrav način života i biti primjer kako efendija, imam ili hodža ne znači obavljati samo svoje vjerske dužnosti, nego voditi brigu i o ostalim bitnim segmentima života. 

O Islamu danas, kako su protekli polumaratoni koje su istrčali, zašto većina misli da efendije nisu ''fizički aktivni'' ljudi, kako izgledaju trenizi tijekom ramazana, te mnogim drugim temama govorili su u podcastu #Sredinom

#BLJESAK #PODCAST #SREDINOM