Blaž Baka Slišković. Sugovornik sa kojim možete pričati o svemu, gost kojem možete postaviti 1000 pitanja, ali će opet na kraju imati neki osjećaj da ste ga možda mogli još nešto upitati.

Igrač, oni koji su ga više gledali reći će igračina, jedan od najboljih s ovih prostora. Sjajan na velikom terenu, jednako tako na malom. 

Sa Veležom je uspio osvojiti Kup, u dresu ovog kluba uspio je odigrati neke od velikih utakmica, baš kao i onom Hajduka. Golove Sparti, Torinu, Zvezdi iz kornera su opisivali novinari, komentatori, književnici. 

U Marseillu je igrao sa Papinom, Giressom, Försterom, a onda otišao u Italiju (Pescara) kada je ova liga bila najbolja na svijetu. Kasnije će doći Lens, Mulhouse, Rennes, pa još malo u Hrvatskom Dragovoljcu, Zrinjskom s kojim je igrao i play off za prvaka BiH. 

Bio je prvi kapetan reprezentacije BiH kada više od pola države nije znalo da reprezentacija uopće igra svoje utakmice, kasnije će biti izbornik koji će ostati dva puta zaredom kratak u ciklusima za Europsko i Svjetsko prvenstvo. Sa Zrinjskim je uzeo dvije titule, u Hajduku su njemu uzeli jednu. Radio je u Albaniji, Rumunjskoj, Kini, Saudijskoj Arabiji, Hong Kongu.

Uvijek je spreman reći ono što misli, ručnu nikada ne povlači iako ga je to možda nekada i koštalo. Mnogi će reći kako je ovakav ili onakav,  kako je mogao više da je uradio ovo ili ono. Baka se nikada nije pravdao i on sam će reći da je mogao bolje, više. 

U trećem po redu podcastu, u kojem je upravo Slišković bio gost probali smo izbjeći nekada već toliko postavljana pitanja. A opet pričati o njegovoj igračkoj, trenerskoj karijeri, nogometu nekada, nogometu danas.