Dr. Miljan Bjelica, gost našeg podcasta, u djetinjstvu je obožavao gitaru i sve ono što i drugi dječaci njegova uzrasta - nogomet, svirke, pecanje..., ali školu nikad nije zanemarivao.

Nakon završetka Nove gimnazije u Mostaru upisao je studij medicine u Sarajevu, odakle je nakon izbijanja rata prešao na Medicinski fakultet u Beogradu, gdje je i diplomirao s odličnim ocjenama.

"Kad sam bio mlađi uvijek me to zanimalo, iako moji roditelji nisu bili liječnici, ali su imali jednu knjigu, zvala se 'Narodni ljekar'. To sam iščitao jer me zanimalo i mislio sam da čovjek treba nekome pomoći, da je to i glavna svrha i postojanja", kaže dr. Bjelica o svojim motivima da se opredijeli za medicinu.

U Srbiji nije bilo perspektive

Diplomiravši u Beogradu, nije mogao dalje ostati u Srbiji jer nije bilo posla. Birao je hoće li otići u Izrael kod bake i djeda ili u SAD, gdje je imao neke rođake.

"Gledao sam da budem negdje na engleskom gov ornom području, od Engleske, Amerike do Australije. Međutim, bilo je to očajno vrijeme za dobivanje vize. Kako imam neku rodbinu u Americi, već druga treća generacija, uzeo sam avionsku kartu i došao kod rodbine u Iowu", kaže naš gost.

Tada je shvatio da povratka više nema, barem ne odmah. Čak ni njegovi najbliži u domovini nekoliko mjeseci nisu znali što se s njim događa.

No, nije odustajao. Iako je njegov tadašnji položaj u Americi praktično bio očajan, tragao je za rješenjima.

"Ja sam htio biti liječnik, raditi s ljudima i pomagati im. Nostrificirao sam, odnosno položio potrebne ispite, shvatio kako američki liječnik razmišlja i postupa. Mnogo su praktičniji od nas. Dobio sam prvu specijalizaciju u New Yorku", kaže dr. Bjelica.

Od specijalizacije preko uspjeha u struci do ideje o povratku

Specijalizirao je endokrinologiju, s ciljem da bude najbolji. Nije odabrao ostanak u New Yorku, nego je otišao u Kaliforniju. Prvo je bio na subspecijalizaciji u San Diegu, a onda je počeo razmišljati o otvaranju privatne prakse.

Opredijelio se za rizičan potez otvaranja vlastite ordinacije pozajmljenim novcem, ali bio je to puni pogodak. Izbor je pao na grad Thousand Oaks, šire područje Los Angelesa.

Radeći godinama i dobro zarađujući, dr. Bjelica paralelno je razmišljao o nešto daljoj budućnosti, odnosno počela se rađati ideja da se jednoga dana vrati u domovinu.

To vrijeme povratka je došlo ove godine, skupa sa suprugom vratio se iz SAD-a.

"Treba imati mjeru u svemu pa i u biznisu i uspjehu. Drugo, svi smo mi prolazni, imamo rok trajanja. Ovdje su moji korjeni, ovdje sam prohodao, progovorio, školovao se... Koliko god mi je život u Americi vremenom postao dobar, naši su mi krajevi ostali rupa na srcu, shvatio sam da sam ostao željan ovih krajeva", kaže naš sugovornik.

Detaljnije o njegovom životnom putu, kako je zavolio Ameriku, ponovno susreo ljubav svoga života, a također i o planovima nakon povratka u domovinu, možete, naravno, saznati iz razgovora u cijelosti.