Neizostavne društvene mreže promijenile su cijelu društvenu zbilju, pa su tako utjecale i na tržište rada, a među mlađim generacijama sve je veća tendencija da buduća zanimanja vide upravo u online svijetu i svijetu društvenih mreža.

U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom, psihologinja Ivona Čarapina Zovko govorila je o ovom fenomenu i u Hercegovini.

"Sjećam se jedne radionice s devetogodišnjacima gdje su na papiriće pisali što žele biti, 80% je napisalo da žele biti YouTuberi. Nažalost, navike korištenja društvenih mreža prelaze 8 sati dnevno. Imali smo istraživanje u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, dakle ne pričam o podacima koji su negdje drugo, nego kod nas, s rezultatima da djeca provode 6 - 8 sati dnevno u prosjeku na društvenim mrežama. Ako uzmemo u obzir da 8 sati spavaju, dio dana su u školi, znači gotovo da većinu svog slobodnog vremena provode na mrežama. I kad provodim vrijeme na mrežama, meni su modeli za ponašanje ono što ja vidim, a to je najčešće objavljivanje zanimljivih sadržaja. Problem je prvenstveno u nerealnosti, zatim što je sve savršeno, treći problem je potreba za lajkom – odobravanjem, a također su izloženi onom elementu da kroz zabavu i s vrlo malo truda mogu doći do puno love. Znači sjedim kući, zabavljam se i zarađujem, pa zašto bi ja onda ulagao u išta drugo", ističe Čarapina Zovko.

Mlade treba vraćati u realni svijet

Mladima se sve više serviraju gotovi sadržaji, shortcuti i brza rješenja, a za njih nije potrebna nikakva misaona aktivnost. "Mlade treba vraćati u realni svijet", ističe Čarapina Zovko, što je prvenstveno zadaća roditelja, a onda i cijelog školskog sustava i društva općenito, te dodaje: "Ono što mladima treba osvijestiti je kako i iza objavljivanja tog sadržaja stoje sati editiranja i pripremanja, i bilo bi jako dobro da influenceri ponekad pokažu koliko im treba vremena za objavu određenog sadržaja. Također, u virtualnom svijetu, mladi su podložni ismijavanju, što nitko ne želi. A posebno je važno naglasiti da svi ti sadržaji imaju filtere, što dovodi do nerealne slike da je sve dobro".

Čarapina Zovko naglašava da je pri izboru zanimanja najvažnije informiranje i realno očekivanje: "Informirajte se! Prije profesionalne orijentacije ide profesionalno informiranje, a to je saznavanje informacija o nekom zanimanju ili studiju – koji su predmeti, što se traži.. I mislim na ono nepristrano, objektivno i sveobuhvatno informiranje, a ne po principu rekla-kazala... I u konačnici, što ću ja sutra s tim raditi. Imala sam situaciju kada sam predavala na studiju socijalnog rada gdje mi studenti navode kako očekuju da će raditi u nekom uredu, ne znajući koliko socijalni radnici izlaze na teren i procjenjuju situacije koje su čak vrlo opasne. Nisu svjesni važnosti svoje poslovne uloge, a već su bili četvrta godina! Dakle, nisu se dovoljno informirali što će sutra raditi".