Rezultati po autoru: Miljenko Buhač | Bljesak.info

"Duboka je skopčanost ovog bojkota s režimom, koji već dugo vodi rat protiv nezavisnih medija, a posebno magazina NIN. Ovdje se radilo o još jednom rukavcu državnog napada na nezavisne medije koji su u Srbiji izloženi nevjerojatnom pritisku"

Gospodin Bajević je našu želju prihvatio s oduševljenjem i kratko otišao telefonirati, uz ispriku kako mora vidjeti koji će biti najbolji način za naš ulazak na stadion. Uostalom, došli su mu zemljaci i bit će posebni gosti AEK-a.

"Nikome iz bilo koje gradske institucije nije palo na pamet ni da mi barem SMS-om čestita ovu nagradu. To upućuje na nepostojanje sluha kako za kulturu tako i za mnogo toga drugog što zdrav razum zahtijeva, te u konačnici i na nepristojnost".

Nemam, iluziju da pjesma može popraviti nešto u svijetu, ali ona je moj izraz, moj prkos i krik protiv te bujajuće mržnje oko nas koja se u zraku može rezati nožem. Borba za spas vlastite duše. Jer riječ je, veli Nietzsche, jača od pobjede.

"Mi smo se podijelili 2007., a radi se tu o jednoj frakciji koja je nastala na vjerovatno najpoznatijoj prepreci na kojoj se bendovi raspadaju – Kakva je raspodjela novca? Međutim, novca nikad nije bilo puno u igri", kaže Mišo Petrović.

Roman o fra Didaku „Nekoliko ptica i jedno nebo“ na najljepši mogući način povezuju dva meni najvažnija prostora : Hercegovinu i Slavoniju... Istinski sam sretan što je roman sjajno prihvatila i publika i kritika.

Bilo je moguće da se od Švicarske pravi i napravi "voljna nacija" (Willige Nation) i da u njoj zaživi suglasna demokracija (Konkordanz) i profunkcionira "izvršni federalizam" (Vollzugsfoederalismus). To je ono o čemu i ja sanjam. "I have a dream"...

U Mostaru se da lijepo proučavati nastavak rata memorijalno - građevinskim sredstvima, od križeva i zvonika do pasivne negacije partizanskog groblja. Nije neobično da taj niz jedinstvenih kontroverzi intrigira ljude sa strane da pišu.

Jedan od ljudi koji su bili zaštitnim znakom Radio Mostara u njegovoj najzrelijoj fazi je Asim Manjgo, Mostarac koji danas živi u Oslu. Ostao je upamćen kao profesionalac koji je pokrivao sve segmente programa, jedini takav u ekipi Radio Mostara.

Premda zvuči paradoksalno, pisci ipak streme svijetu u kojem će problemi konačno nestati, teže dakle rajskoj situaciji sveopćega izmirenja i ljubavi. U takvom okružju i pisci će morati demisionirati, oprostiti se od svojih pera i nestati

"Zanimljiv je broj gadova koji bi da i pjesništvo uprežu u ideologije i klicanja. Zato se čini da biti Pjesnik slobode jest nešto veliko, a ne bi smjelo biti..."

Kad sam se vratio iz izbjeglištva, situacija je bila drugačija. Imali smo kakav-takav mir, ali grad je bio sušinski prekomponiran. Srbi su u njemu, kao i Hrvati, postali tužne manjine.

Od žene se i dalje očekuje da bude supruga i majka, a ne da traći vrijeme na pisanje – jer to je, kao, za muškarce. Oni ne mogu rađati djecu, ali mogu stvarati umjetnost i tu se potvrđivati. I to se društveno više cijeni od bavljenja djecom i kućom.

U našem društvu mizoginija je toliko uobičajena i sveprisutna da je većina ljudi uopće ni ne registrira jer je 'normalna'. U medijima, svakodnevnom životu, razgovorima, kada bi obratili pažnju, iznenadili bi se svi koliko smo zasuti njome.

Moja potreba da napišem knjigu poezije direktno na engleskom došla je iz potrebe da vidim koliko se nakon 15 godina u Kanadi osjećam sigurno u tom jeziku u meni. To su neke spisateljske provokacije.

Peru Zupca mnogi doživljavaju upravo tako: kao „mostarskog“ pjesnika, dakako, zbog njegove najpoznatije pjesme, poeme "Mostarske kiše".