Plaćanje suhim zlatom: Nestašica vozača u BiH
Vozači nikada nisu radili u goroj situaciji od današnje, rade za niske plaće pa uvjete boljeg rada pronalaze izvan BiH, a pored njih, ni prijevoznici nikad nisu bili u goroj poziciji što se tiče nestašice tog kadra, prenose Nezavisne.
Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prijevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS, povodom Međunarodnog dan vozača i auto-mehaničara, koji je obilježen i u BiH, kaže da je 2018. godine RS napustilo više od 4.500 profesionalnih vozača te je taj trend nastavljen i povećan u 2019, ali se nastavlja i u 2020. godini.
Napuštanje BiH
"Možete misliti šta će se dogoditi u 2020. godini od 1. ožujka, kad Njemačka otvara granica, ne samo za vozače, nego i za sve druge radnika", rekao je Grbić. Dodaje da su, pored vozača kamiona, na Zapadu traženi apsolutno svi vozači, i autobusa, i kombija i kedija.
"Pored vozača, te godine napustilo je BiH i 1.200 prijevozničkih firmi, koje su preregistrirane u Sloveniji. To nam jasno pokazuje u kakvoj se situaciji nalazimo i šta se događa s ovom branšom", kaže Grbić. Tvrdi da su uvjeti rada za vozače, ali i za prijevoznike bolji u Sloveniji, gdje oni mahom odlaze, tako Slovenija prijevoznicima na svakih potrošenih 1.000 litara goriva vrati 70 eura, te navodi da je tu još mnogo drugih podsticaja. Ističe da bi poticajima i rješavanjem ovih problema u BiH nadležni morali više da se pozabave.
"Iz tog razloga, između ostalog, napuštaju nas vozači i odlaze u zemlje EU, koji u RS ili BiH ne mogu zaraditi 1.200 KM, a u Sloveniji, Njemačkoj i Austriji zarađuju od 2.500 do 3.000 eura", rekao je Grbić.
On kaže da se skoro sve transportne firme suočavaju s problemom, jer ne mogu naći vozača, pa im leže po dva, tri pa i pet kamiona.
Plaćanje suhim zlatom
"Kad bi te firme raspisale natječaj za vozača, mislim da bi se prije javio kirurg, nego profesionalni vozač. Na birou ne možete naći nijednog profesionalnog vozača da ga platite suhim zlatom", kaže Grbić.
Dragislav Zarić, vlasnik transportne firme u Ljubljani i Laktašima, kaže da je ova oblast u BiH neregulirana, pa mnoge firme odlaze iz BiH, najviše u Sloveniju.
"Mi u Sloveniji zapošljavamo oko 80 vozača. Sve su to ljudi sa našeg područja iz BiH i nekoliko vozača iz Srbije. Faktički nemamo nijednog Slovenca. I slovenački prevoznici, oni autohtoni, ne mogu naći vozače pa posežu za našim vozačima, jer postoji međudržavni sporazum o uvozu stranih radnika BiH i Slovenije", kaže Zarić. Ističe da su ključni razlozi preseljenja firmi, pristup tržištu za koje su potrebne dozvole, a kada se radi o slovenačkim firmama, one imaju pristup tržištu EU i ne trebaju im dozvole. Ističe da je vozačka profesija specifično zanimanje, u kojem su oni pod velikim stresom zbog uvjeta rada, te da bi trebalo svi da imaju veću društvenu odgovornost i drugačiji pristup toj profesiji.
Međunarodni dan vozača i auto-mehaničara obilježen je i u Tuzli, gdje već 63 godine svečanim defileom vozači i auto-mehaničari obilježavaju svoj dan. Tijekom obilježavanja u Tuzli istaknuto je da je u posljednjih pet godina odliv vozača sve veći te da im trebaju veće plaće kako bi ostali u svojoj zemlji.
"Imate mlade vozače koji su položili, stekli iskustvo i onda su otišli. Vrste jedinica i vozila, tehnologija je napredovala, sve je napredovalo. Problem je i financijske prirode, nisu adekvatno plaćeni. Odvojeni su od kuće i obitelji. Ima i kvarova i svega", kaže Srđan Miljanović, predsjednik Udruženja vozača i auto-mehaničara TK.
Rašid Čehajić iz Tuzle, koji iza sebe ima bogat radni vijek i koji je u ovoj oblasti stekao mirovinu, prisjetio se juče svog prvog susreta s volanom.
"Tada sam bio šegrt, učenik. Kao i svi mladi ljudi, volio sam malo da se provozam. Prije su bila stara vozila, čepeli, dajčevi, dodžeri, malo to ko sad pamti od vas mladih. Kad god sam imao priliku, uzimao sam volan u ruke i išao mic po mic, tako da sam se naučio voziti bez ičije pomoći", ispričao je Čehajić za Nezavisne.
