Na što ćemo se u BiH voziti 2035. godine?

Kada 2035. u Europskoj uniji bude stupila na snagu zabrana registracije novih vozila koja nisu CO2 neutralna, što ćemo mi u Bosni i Hercegovini? Pa, vjerojatno ćemo i dalje raditi što i inače. Najveći broj ovdašnjih vozača vozit će se u polovnim automobilima, uglavnom na benzin ili dizel. I točiti gorivo gdje i ranije. Kao što i daans ovdje možemo kupiti žarulje sa žarnom niti. Ako nam je gušt.

Uostalom, do te famozne 2035. godine ostalo je 12 godina, što znači da je to vrijeme koje je proteklo od 2011. do danas, a velika vjerojatnost je da vi koji ovo čitate vozite automobil baš godišta 2011. Ili starije. Tako kaže statistika.

Revolucija? Ma, kakvi!

Znači, nekim velikim strahovima mjesta nema. Nitko neće za dvanaest godina jednim potezom ukinuti benzinske i dizelske motore. Ni benzinske crpke. Oni auti koji su već kupljeni i koji odrađuju staž na cestama i dalje će raditi svoj posao, kako kod nas, tako i u EU. I morat će se puniti na crpkama.

Novi zakon nigdje ne spominje zabranu prometovanja ili posjedovanja benzinca ili dizelaša, samo prestanak mogućnosti da se takav automobil registrira prvi put, dakle kao nov auto. A i to je na prilično dugom štapu.

Naime, Njemačka kao predvodnica ideje, uz još nekoliko članica EU javno, a dosta njih potajno, isposlovala je „rupu u zakonu“, tako da se zabrana odnosi na automobile koje pogoni klasična nafta, odnosno benzin, što ne vrijedi za e-goriva, koja se imaju dobiti iz uglja, a za koje njemački giganti tvrde kako itekako ima šansu da se nametne u budućnosti kao jedna CO2 neutralan energent.

Njemačka upire svim sredstvima

Trenutno je proizvodnja goriva skupa, ali Porsche, Bosch i ostali imaju viziju da će, uz ulaganja i otavranja novih pogona za proizvodnju, ciejna litre e-goriva za dvanaest godina doći na nivo jednog eura, do maksimalno euro i 40 centi po litru. Što je trenutna razina cijene standardnih naftnih derivata.

To što čitava caka o Co2 neutralnosti e-goriva leži u činjenici da je ona zapravo plod jednostavne matematike, a koja kaže da se CO2 povučen iz ugljena samo vraća nazad u istoj količini kroz proizvedeno gorivo, vas ne treba nimalo brinuti. To novo gorivo funkcionirat će jednako i u vašem starom motoru koji je nekoć vozio na naftu. I sipat ćete ga na pumpi, kao i ovo.

Tu Co2 jednadžbu, koju će mnogi probati osporiti, jer proces proizvodnje e- goriva zahtijeva jako puno energije, koaj ne ulazi u izračun, ako uspije, prihvatit ćete sa olakšanjem, pogotovo ako nemate gdje puniti električni auto.

Problem brzog i svima dostupnog punjenja ostat će vjerojatno i do 2035. glavni problem električnih automobila. I zbog toga jer nas, koji olako već desetljećima bacamo akumulatore u prirodu, odmah pored šporeta i strih hladnjaka, boli neka stvar kako će se odlagati stare baterije.

Ali nas sekira koliko bi moglo trajati punejnje električnog auta i gdje ga uopće puniti, ako i susjedi nabave električno. Brzi punjači pune brzo, ali i koštaju. Spori su spori. A i gradski auti s električnim motorom niakko da zažive a da sliče nečemu. Skupi su u startu, čime su mimo računice o ekonomskoj isplativosti u ovom trenutku. I to svima. I proizvođačima i kupcima.

Koliko punjača nam treba?

Dakle, po jednoj uvriježenoj normi, da bi se zbilja ljudsko društvo dovelo na nivo elektromobilnosti, potrebno je dovesti odnos broja automobila i broja dostupnih im punjača na otprilike 10:1. Barem toliko. To znači da bi u Bosni i Hercegovini bilo potrebno otprilike 120.000 punjača.  U Hrvatskoj 170.000. A zamisli turističku sezonu...

Privatni vlasnici koji imaju kuću i garažu, s ugrađenim punjačem, vjerojatno će ostati vjerni ideji električnog automobila, iako ni tu nije isključena kombinacija s barem jednim automobilom koji troši gorivo. No, onima koji nemaju ni parking mjesto, a kamoli garažu, benzin ili dizel i dalje će biti pojam mobilnosti. Imate li pomisao da će se to bitno u BiH promijeniti u narednih 12 godina?

Pročitajte još

Jeftiniji uvoz električnih i hibridnih vozila u BiH

Možda će porasti udio hibridnih automobila, koji sve više ulaze u međuprostor između potpuno električnih i klasičnih automobila, pogotovo kao zamjena za dizelaše, koji su najviše u nemilosti zbog zagađenja. Vjerojatno će i tržište polovnih automobila uskoro reći jednu od važnijih riječi, jer ostaje vidjeti kako će se električni auti ponašati i kod nas kao polovnjaci. Što će im biti prednosti, a što mane. Na kraju će čista balkanska računica prevagnuti. Možda i prema struji. Možda i ne.

Harač na čađavce mogao bi ubrzati procese, ali...

Računajte na možda i na neki usput nametnuti porez na CO2, koji bi eventualno mogao zakomplicirati financijsko posjedovanje dizelaša, možda i benzinca. No, Bosna i Hercegovina, kao država krhkog socijalnog mira, sigurno će biti zadnja koja će posegnuti za takvim mjerama. I vjerojatno će mnogi ljubitelji motora s unutarnjim izgaranjem u narednih 12 godina napeto pratiti što se događa s tim e – gorivom, koje se osim ugljena može dobiti i iz bio mase. A ne zaboravimo i vodik, pa i metanol. Na ovog zadnjeg već desetljećima vozi Južna Amerika.

E – goriva su, kažu nužna, jer u ovom trenutku nema alternative koja bi pokrila potrebe velikih transporta. Električni kamioni, brodovi i avioni lijepo zvuče, ali kad se ne uzme u obzir tovarni prostor i količina tereta.

Tu e- goriva upadaju kao mnogima očekivano veliko rješenje. Plus, ljubitelji i vlasnici oldtimera. I oni računaju na e- goriva. I ima ih prilično. Jedno je sigurno, slijede nam uzbudljive godine, ali u ovoj našoj zabačenoj uvali stvari će se u realnom vremenu odvijati sporije od EU.

Sipaj, makar i do vrha!

Mi ćemo vjerojatno i dalje vjerovati ovome što već vozimo i čekati da nam se prostru uvjerljivi argumenti zašto je nešto drugo bolje. Drugim riječima, ne vidimo način na koji bi, čak i ako cijena nafte dodatno poraste, većina naših vozača prstala voziti benzince ili dizele i u toj 2035. Uostalom, kada stigne ta famozna godina, kod nas će se i dalje kupovati nova vozila iz 2023. I točiti na benzinskim crpkama kao i do sad. Zar ne?

Ali da će se povećati broj „strujaša“ i hibrida, hoće. Da će se povećati broj punjača, hoće. No, koliko i hoće li i izbliza biti dovoljno da govorimo o revoluciji, to teško.  Dvanaest godina negdje je možda puno, ali kod nas se u tri izborna ciklusa za Predsjedništvo ne dogodi baš puno toga. I ne zaboravimo, mi smo, a bit ćemo i za dvanaest godina, smetljište Europe.