Automobili će "čitati" naše emocije i preuzeti kontrolu ako procjene da nismo u stanju voziti

Nema vozača koji se barem jednom nije naljutio u prometu. Nekima na živce idu drugi vozači, drugima problemi s automobilom, trećima uvjeti na cesti. Što god bio razlog, svi u nekom trenutku "puknu". Upravo ti trenutci pucanja znaju dovesti do prometnih nesreća, jer ljudi pod utjecajem emocija ne mogu pravilno procjeniti svoje i tuđe reakcije.

No, u budućnosti to ne bi trebalo biti problem jer bi o našim raspoloženjima i emocijama za volanom mogla brinuti umjetna inteligencija.

Računalne kompanije poput Affectiva, Xperi, Cerence i Eyeris rade na razvoju umjetne inteligencije koja bi mogla prepoznavati izraze lica vozača, ali i njihovo emotivno stanje. U planu im je razviti sustav za nadzor vozača koji bi prije svega vodio računa o emocionalnom stanju samog vozača te reagirao ako procijeni da vozač nije sposoban za vožnju. Pri tome ne bi vodio računa samo je li vozač ljut ili pod stresom, već i koliko je umoran odnosno odvlači li mu što pažnju od vožnje.

To znači da bi u budućnosti vozači mogli biti pod budnim okom nadzorne kamere i uhom mikrofona, koji bi nadzirali kako se ponaša i što radi u vožnji. Točnije, u EU bi, prema prihvaćenoj direktivi, takav sustav koji nadzire sigurnost vozača trebali imati svi novi automobili od sredine 2022. godine, javlja Zimo.

Zakonodavcima je želja da sustavi za nadzor vozača povećaju sigurnost u prometu ranim prepoznavanjem tragova umora, stresa ili bolesti, nakon čega bi sustav upozorio vozača ili čak preuzeo kontrolu nad automobilom i izbjegao prometnu nesreću. Ali treba imati na umu da to nije autopilot, već samo sustav koji bi preuzeo kontrolu u ekstremnim situacijama.

No, nadziranje emotivnog stanja vozača pravi je zlatni rudnik i za druge tehnološke kompanije koje bi voljele dobiti pristup takvim informacijama. Primjerice, vozite autocestom i sustav primijeti da ste umorni te vam sugerira da stanete i popijete kavu. Vidite li potencijal za reklamiranje i suptilno usmjeravanje vozača određenim klijentima (poput kafića, fast food lanaca, benzinskih postaja i sl.)? Ili osiguravajuće društvo prati kako vozite i ovisno o tome poskupljuje ili pojeftinjuje vaše osiguranje?

Iako tvrtke koje razvijaju takve sustave trenutno surađuju s proizvođačima automobila i tehnološkim tvrtkama, tehnologija je još u povojima. Ono što treba riješiti prije same ugradnje takve tehnologije je pitanje privatnosti samih vozača, točne upotrebe prikupljenih podataka i mogućnost da vozač u nekom trenutku zatraži da se njegovi podaci brišu. Kao i kako osmisliti sustav koji bi nadzirao vozača (i putnike), ali im svojim sugestijama ne bi odvlačio pažnju i tako zapravo bio uzrok, a ne rješenje problema.

Tehnologija napreduje i današnji automobili zapravo su računala na kotačima, a prema svemu sudeći, u budućnosti će te tehnologije biti još i više.