Sid Watkins je samo par sati prije velike tragedije nagovarao Sennu da se povuče

"Kada je Sid stigao u ovaj sport, život je bio jeftin. Vozači su smatrani riskantnim ljudima i plejbojima. Smrtni slučajevi su zapravo bili samo dio cijene za dobru zabavu", rekao je Damon Hill, timski kolega Ayrtona Senne te 1994. godine u Williamsu za BBC.

Imao je mnogo iskustva u pružanju medicinske pomoći unesrećenim vozačima kada ga je Bernie Ecclestone 1978. pozvao da postane službeni liječnik Formule 1. Revolucioniravši tu ulogu, obnašao je sve do kraja 2004.

Dolaskom Sida stvari su se počele mijenjati 

Sid Watkins je dolaskom u Formulu 1 napravio pravu revoluciju. Tražio je od Bernija da staze moraju imati improvizirane medicinske centre. Zatražio je da se njemu i anesteziologu dozvoli da prate prvi krug utrke u brzom automobilu opremljenom radiom i "kojim upravlja kompetentan, priznat vozač koji poznaje stazu". Također je odredio da helikopteri trebaju biti dostupni za sve treninge, zagrijavanje i utrku.

Premda je na početku nailazio na veliki otpor, njegovo je tvrdokorno inzistiranje na poštivanju medicinskih i sigurnosnih normi iz korijena promijenilo ovaj sport.

Simptomatično, tijekom svog tog vremena, dobri stari Sid je najveću podršku uvijek dobivao od strane vozača, dakle upravo onih koji su u kritičnim situacijama najviše ovisili o njemu.

Čovjek je bukvalno na stazi spašavao živote. Didieru Pironiju vozaču Ferrarija na Velikoj nagradi Njemačke 1982., Martinu Donnellyju na Velikoj nagradi Španjolske 1990., Barrichellu u Imoli 1994. i Miki Hakkinenu vozaču McLarena u Adelaideu 1995.

Nije mogao spasiti Rolanda, Ayrtona

Nažalost, najviše posla je imao tog famoznog crnog vikenda u Imoli. Barrichella je spasio, Rolanda Ratzenbergera i Ayrtona Sennu nažalost nije mogao. Senna je imao poseban odnos sa Sidom, odnosno koji je u jednom trenutku dostigao razinu oca i sina.

"Čim sam došao na mjesto nesreće, vidio sam da je situacija iznimno kritična. Podigao sam mu kapke i uvidio po zjenicama da je riječ o masivnim ozljedama glave. Izvadili smo ga iz kokpita i položili na tlo, a dok smo to radili, Ayrton je uzdahnuo i, iako ja nisam religiozan čovjek, osjetio sam u tom trenutku kako je duša napustila njegovo tijelo". Nije Sid odustajao, helikopter je bio tu, ali je svima bilo jasno kako odlazi najveći.

Razgovarali su par sati prije utrke 

Par sati ranije su razgovarali. Senna je bio užasno potresen pogibijom Rolanda Ratzenbergera. Sid je bio u misiji nagovaranja. Želio je da Ayrton odustane.

"Što još trebaš da uradiš?“ upitao je Watkins Sennu. "Tri puta si bio svjetski prvak, očigledno si najbrži vozač. Odustani i idemo na pecanje.“

Nije uspio Sid u svojoj namjeri.

"Imao je težak period u svojoj posljednjoj godini s McLarenom, a onda su dvije utrke koje je vozio s Williamsom krenule po zlu: u Brazilu je napravio grešku i okrenuo se. Na Aidi je izguran u prvoj krivini. Bio je jako uznemiren zbog tih utrka – upravo je promijenio tim i imao je više problema nego prije. Mislim da nema sumnje da je osjećao veliki pritisak što je morao pobijediti u Imoli", pričao je puno godina kasnije legendarni prvi liječnik Formule 1.

"Nije mogao da se suzdrži – i to je, po mom mišljenju, bila njegova glavna greška kao vozača trka. Govorio sam mu da je pametan vozač onaj koji pobjeđuje, a pritom izvlači najmanje truda iz sebe i automobila. A on bi rekao: 'Da, znam da si u pravu. Svaki put kada prođem pored tvog medicinskog automobila, sjetim se što si rekao i osjećam se krivim zbog toga. Ali kada stignem do sljedeće krivine, zaboravim...'“

Odnos otac i sin

Sid Watkins i Ayrton Senna su imali taj neki njih odnos. Razgovarali su često, Senna je uvijek imao pitanja. Sakupljao je informacije, želio je biti spreman pomoći vozačima u nesreći. Jedan od rijetkih. Jednom prilikom kada se pojavio na stazi Imola, pokojni Sid je vratio film na posljednje trenutke koje je proveo Senna na stazi.

"Dogodila se nesreća na stazi. Vozili su nekoliko krugova iza sigurnosnog automobila. Kada su pustili bolide i kada je utrka nastavljena, Ayrton je projurio pored mog medicinskog automobila

"Nisam sklon predosjećajima, ali kada je prošao pored mene, rekao sam Mariju Casoniju, svom vozaču: 'Imam osjećaj da će se dogoditi jebeno strašna nesreća...' Nikada to prije nisam imao, a nisam ni od tada. Obično sam beskoristan u predviđanju bilo čega. Ali kada smo dobili poruku da je utrka dobila crvenu zastavicu, nekako sam jednostavno znao da je to Senna. Ovo je bila staza na kojoj su se nesreće događale. U tom Tamburellu, Piquet, Berger i oni su se izvukli. Mislim da bi i Ayrton prošao da ga točak nije udario. Po mom mišljenju, njegova povreda glave bila je uzrokovana jakim udarom točka u glavu. Kaciga mu je bila napukla, ali mi se nije činilo da je probijena. Nije imao nikakvih drugih ozljeda. Nikakvih." Sid se teško mirio s odlaskom Ayrtona, ali je morao nastaviti. Formula 1 je krenula dalje. Uz puno veće sigurnosne mjere kako se Imola više nikada ne bi ponovila.

"Još uvijek mnogo mislim o Ayrtonu. Mnogo ga sanjam. To je jedan od problema starosti, znate: više sanjate. Postoje dvije ili tri osobe u mom životu koje su mnogo utjecale na mene - moj otac, neurokirurg u Oxfordu kod kojeg sam se školovao, i Senna - i stalno ih sanjam. I mrzim to, jer su živi i zdravi, a onda se probudite i morate se ponovo suočiti s tim da su otišli", govorio je za Života ovaj legendarni liječnik.

Sudbina

Osam godina nakon tragedije u Imoli, preminuo je i Sid Watkins. Dobri doktor, zarazan lik koji bi prepisivao "jak whiskey i aspirin" za sve osim najtežih ozljeda nije preživio srčani udar u svojoj 84. godini života. Čovjek koji je transformirao Formulu 1 od smrtonosnog sporta iz prošlosti, kada su smrtni slučajevi vozača bili rutinska pojava, u relativno siguran sport kakav je danas. Napravio je strašno puno, ali tog vikenda 1994. godine je sudbina uzela stvar u svoje ruke.