Nisu htjeli neovisnost, a danas su među najrazvijenijim zemljama na svijetu
Singapur je jedina zemlja na svijetu čija je neovisnost prisiljena, a ne izborena. Na današnji dan 9. kolovoza 1965. godine malezijska je vlada uspjela natjerati stranku koja vlada u Singapuru proglasiti neovisnost. Razlog je bio politički. Malezijska se vladajuća stranka bojala kako neće moći zadržati vlast jer u Singapuru nisu imali veliki utjecaj ni birače.
Kraj kolonijalizma
Prije Drugog svjetskog rata Jugoistočnom Azijom vladale su europske sile. Francuska je zauzela veći dio Indokine, a Velika Britanija malezijsko područje. U regiji su također bile prisutne Sjedinjene Američke Države, Nizozemska i Portugal. Neke od njih na tom su području vladale stoljećima.
Onda je počeo Drugi svjetski rat. Japan je vrlo brzo okupirao ta područja. Okupacija je trajala tek nekoliko godina, no Japanci su lokalnu vlast predali domaćem stanovništvu. Nakon što je Drugi svjetski rat završio, Velika Britanija se odmah vratila kako bi povratila kontrolu nad svojim kolonijama.
Četiri od pet regija na području Malajskog poluotoka odbacilo je ideju da Velika Britanija ponovo vodi njihovu politiku i do 1963. godine ujedinile su se i postale neovisna Malezija. Većina njih ujedinila se zbog straha od komunističkih revolucija, a Singapur se odlučio pridružiti kako bi proširio svoje tržište, ukinuo carine i tako ekonomski napredovao.
Nakon osamostaljenja, malezijsku politiku uglavnom je vodila stranka MSC, sastavljena od desnih stranaka, koja je predstavljala interese najveće etničke skupine - Malajaca. S druge strane, u Singapuru je vladala centristička stranka PAP koja je zagovarala toleranciju različitih etničkih skupina u zemlji.
Etnička kombinatorika nove Malezije
Singapurska stranka sudjelovala je na prvim izborima u Maleziji i osvojila mali broj glasova. Ipak, MSC je brinula činjenica kako PAP igra na kartu rasne tolerancije. Trećina populacije Malezije bila je kineskog porijekla, a mnogi su glasali za MSC isključivo zbog straha kako će u suprotnom Malezija postati nestabilna te će ju progutati Indonezija.
Vođa MSC-a tada iznosi ideju izbacivanja Singapura iz unije. Ako nema Singapura, nema ni većine kineskog stanovništva koja bi radila probleme. Pregovori su počeli početkom 1965.
Singapurski predstavnici pokušali su izboriti veću autonomiju, no to je zapravo bilo još gore jer bi u tom slučaju Singapur postao centar cijele zemlje, što nije bilo u skladu s nacionalističkom politikom Malezijaca.
Počinju prosvjedi po cijeloj Maleziji. Neki su tražili izbacivanje Malezije, drugi pak da se zemlja okupira. Nakon nekoliko mjeseci pregovora stvar je riješena. Singapur je prisiljen proglasiti neovisnost. Mnogi su žalovali, a novi vođa mikrodržave, Lee Kuan Yew, izjavio je kako je neovisnost nužna za budućnost Singapura.
Singapurski strahovi, pokazat će se neopravdanima. Država je ekonomski rasla puno brže od ostatka Malezije, poglavito zbog činjenice da se nalazi na jednom od najprometnijih morskih i zračnih puteva na svijetu. Danas se svrstava u jedne od najbogatijih zemalja, s bogatim bankarskim sektorom i velikim investicijama na području biomedicine. Životni standard je najviši u regiji. Neželjena neovisnost se isplatila.
