Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Rad i Bosna

Jugoslavija gradila bunker u Tripoliju

27.08.2011. u 06:53
text

''Početkom osamdesetih smo u Libiji gradili bunker'', prisjeća se Mehmed K, bivši visoki dužnosnik u Titovoj socijalističkoj Jugoslaviji, koji je tada bio nadležan za vanjsko-trgovinska pitanja.

Podzemni bunker u glavnom gradu Tripoliju, u kojem se Gadafi mogao skrivati, bio je sličan bunkeru u Konjicu, kojeg je sedamdesetih godina za iznos od šest milijardi dolara izgradio bivši jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito.

Smješten među visokim brdima u dolini Neretve, bunker koji je tada bio držan u strogoj tajnosti danas je otvoren za posjetitelje. Mehmed K. uz osmijeh kaže da ‚bombe, pa čak ni nuklearno oružje, tu nisu mogli ništa uraditi'. On je vrlo ponosan na to.

Mehmed K, koji sada živi u Sarajevu, tijekom osamdesetih godina je tri puta boravio u Tripoliju. Prema njegovim riječima, 'radovi u Libiji su nastavljeni' sve do 1990. godine, kratko prije početka rata u Jugoslaviji. Poslove su vodile dvije tvrtke – 'Rad' iz Beograda i 'Bosna' iz Sarajeva. Mehmed K. je tada sudjelovao u kupovini pojedinih proizvoda stranih tvrtki za Gadafijev bunker. On tako kaže da je firma 'Siemens' isporučila sustav za provjetravanje, a tvrtka 'MAN' sustave za hitno snabdijevanje strujom. U tome su također sudjelovale i švicarske tvrtke.

''Bunker u Tripoliju je veći od onog u Bosni i Hercegovini'', kaže Mehmed K. i navodi da je on 'osobno, prilikom gradnje pojedinih dijelova, vidio da je Gadafijeva palača povezana sa centralnom tajne službe, sa jednim hotelom i jednim ozelenjenim prostorom“, piše, pored ostalog, njemački list Tageszeitung u svom 'online' izdanju.

''Jedno od najvažnijih obrazloženja NATO-a zbog kojih se Zapadna alijansa upustila u vojne operacije u Libiji je bila isključivo zaštita civilnog stanovništva od eventualnog masakra. Sam britanski premijer David Cameron je svojedobno rekao da je svrgavanje Gadafija ‚zadatak libijskog naroda'. No, danas Cameronov ministar odbrane hladnokrvno priznaje, kiselo se pri tom smješeći, da NATO pomaže također i u lovu na Gadafija. Kada se radi o dobrim namjerama, u tom slučaju se može reći da je sve opravdano. Međutim, problem je u tome ko sada može da vjeruje jednoj zajednici država, koja se po ličnoj potrebi izruguje svojim vlastitim obećanjima i rezoluciji koju su usvojili Ujedinjeni narodi?''