Deset načina na koji bi ukrajinska kriza mogla promijeniti svijet

Dok se Moskva i zapad spremaju za dugotrajno sporenje oko ruskog pripajanja Krima i riskiraju širenje nesuglasica na druge bivše sovjetske republike i šire, novinska agencija Reuters napravila je izvještaj o deset načina na koji bi ukrajinska kriza mogla promijeniti stavove i politiku diljem svijeta.

Prvo uloga Rusije u međunarodnim pitanjima je smanjena, barem privremeno. Moskva je de facto isključena iz Grupe osam industrijaliziranih sila. Njeni pokušaji da se pridruži Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj i Međunarodnoj agenciji za energiju su zamrznuti. Zapadni summiti s Moskvom su otkazani do daljnjeg.

Pokušaj predsjednika Vladimira Putina da iskoristi grupu BRICS (grupa zemalja s rastućim ekonomijama u kojoj se nalaze Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) kako bi smanjio izolaciju nije urodio plodom jer se Indija i Kina ne žele miješati budući da i one imaju sporne regije, Kašmir i Tibet. U zajedničkom priopćenju BRICS-a se osuđuju sankcije zapada, ali se ne spominju ni Krim ni Ukrajina.

Druga bitna stvar je oživljavanje NATO-a. Naime, baš kada se počelo činiti da gubi značaj dok se njegova misija u Afganistanu bliži kraju, ova alijansa, na čijem su čelu SAD, vratila se na posao. Povećanje u savezničkim zračnim patrolama i vojnim vježbama i podizanje zastave u Poljskoj i baltičkim državama je na dnevnom redu, a Varšava traži brže raspoređivanje američih obrambenih sustava u središnjoj Europi.

Zbog američkog pritiska, neke europske zemlje bi mogle povećati troškove obrane nakon što su ih prethodno smanjile. Neutralna Švedska i Finska, koje Rusiju smatraju potencijalnom prijetnjom, mogle bi povećati sigurnosne napore i bliže surađivati s NATO-om.

Diverzifikacija energije je treći faktor ove krize. Energetska mapa Europe se sve brže prekrojava kako bi smanjili ovisnost o ruskoj nafti i plinu. Članice Europske unije planiraju izgraditi više terminala za tekući zemni plin, unaprijediti mrežu cjevovoda i proširiti snabdijevanje plinom putem Gruzije i Turske do južne i sredšnje Europe.

EU dobija trećinu plina i nafte od Rusije, a 40 posto od toga plina dobija preko Ukrajine. Europa bi sad mogla iskoristiti vlastite rezerve plina i proširiti nuklearnu moć uprkos ekološkim opasnostima.

''Vidim koje bi opasnosti mogle biti zbog povećanja korištenja nuklearne energije... to je pogrešan put'', rekao je Gerhard Roiss izvršni direktor austrijske crpke OMV, velikog snabdijevača ruskog plina u centralnoj Europi.

Četvrti je faktor Kine. Diplomatsko savezništvo Rusije i Kine, koje često zajedno glasaju na Vijeću sigurnosti UN-a, moglo bi se promijeniti u jednom od dva moguća smjera. Ili će doći do dodatnog unapređenja odnosa putem snažnijeg energetskog partnerstva i izgradnje novih cjevovoda za snabdijevanje ruskim plinom i naftom, što Europa prekorava, ili će doći do zahladnjenja odnosa ako se Kina dodatno distancira od Putinovog ponašanja i ne vidi više benefite u bliskim odnosima s ekonomski oslabljenom i relativno izoliranom Moskvom. Zasad, kineski predsednik Xi Jinping odbija u javnosti stajati na bilo čiju stranu.

Ukrajinska kriza iznova je revitalizirala američko liderstvo (peti faktor). Uloga globalnog liderstva Washingtona, koje je oslabljeno usponom sila koje se rastući razvijaju i Obaminom politikom smanjenja troškova, djelimično je vraćena.

Usprkos njegovom distanciranju od ratova u Iraku i Afganistanu i strateškog "okretanja" prema Aziji, događaji su vratili Obami staromodnu ulogu "vođe slobodnog svijeta" u istočno-zapadnoj krizi u Europi.

Kriza je bacila u sjenu europsku ljutnju zbog američkog špijuniranja globalnih komunikacija i stavila je novi naglasak na sUradnju. ProšlI tjedan u Bruxellesu, Europljani su apelirali na Obamu da im proda škriljčani plin i obje strane su pristale na ubrzanje pregovora o sklapanju transatlantskog sporazuma o slobodnoj trgovini i investicijama.

Međutim, američki strateški stručnjaci kažu da će američki ekonomski interesi i sigurnosni izazovi za rastuću Kinu značiti da će Azija ostati prioritet i da će Europa morati više poraditi na sebi.

Ukrajinska kriza, kao šesti faktor, cementirala je lidersku ulogu Berlina u Europi. Njemačka je već dominantna ekonomska sila koja donosi odluke u krizi eurozone, a kancelarka Angela Merel postala je glavni posrednik između Putina i Europe.

Njeno nezadovoljstvo njime oblikovalo je sve čvršći odgovor na krizu nakon prvobitnog oklijevanja. Volja Njemačke da smanji energetsku ovisnost o Rusiji postalo je mjerilo za ostatak EU. Merkel također posreduje s problematičnom Julijom Timošenko čija bi kandidatura za predsjednika Ukrajine mogla dodatno povećati tenzije.

Sedmo, Europska unija je ponovo ujedinjena, barem zasad, zbog vraćanja zajedničke vanjske prijetnje. Ovo bi moglo pomoći liderima EU da prevaziđu neke dugogodišnje sporove.

Članica Europske stranke zelenih u Europskom parlamentu, Rebecca Harms, našalila se da je prerano nominirati Putina za godišnju nagradu Charlemagne za pomoć u europskom jedinstvu, "ali suočeni s prijetnjom novog rata u Europi, članice EU su se uistinu složile oko zajedniče strategije prema Rusiji".

Neke diplomate EU kažu da bi Poljska mogla ubrzati poteze prema pridruživanju eurozoni. Poljsko pridruživanje bi ubrzalo širenje jedinstvene valute u skoro svim zemljama EU, uključujući Dansku, iako to vjerovatno ne uključuje Švedsku i Veliku Britaniju.

Ukrajinska kriza, kao osmi faktor, nametnula je natjecanje za središnju Aziju. I Putin i zapad povlađuju autokratama u središnjoj Aziji u energentima bogatom Azerbejdžanu, Kazahstanu, Turkmenistanu i Uzbekistanu čime povlače diskretnu zavjesu preko njihovih kršenja ljudskih prava. Ako Rusija oslabi ekonomski, oni će željeti barem zakoračiti prema ovom dijelu.

Deveti je američko-ruska suradnja. Određena razina suradnje po pitanju globalne sigurnosti će se nastaviti jer Moskva ima interesa u njenom održavanju kako bi izbjegla daljnju izolaciju. Međutim, moguće su tenzije zbog Sirije, Irana, Afganistana ili Sjeverne Koreje, a Moskva može aktivirati ugovore o snabdijevanju zračnih obrambenih raketa S300 Damasku ili Teheranu.

Na kraju, ukrajinska kriza otvara pitanje Putinove budućnosti. Ruski lider je skoro na vrhuncu svoje popularnosti i jaše val nacionalističkog ponosa zbog Krima. Međutim, stabilnost bi mogla porasti ako magnati počnu vršiti pritisak na njega zbog gubitka poslova, odustajanja od stranih ulaganja u Rusiji i ograničenje putovanja i zamrzavanje sredstava na zapadu. Zasad ih je većina odana 150 posto, ali bi se stvari mogle promijeniti za šest mjeseci, procjenjuje Reuters.