U Kostajnici je prije 35 godina u kratkom roku pobijeno oko 400 Hrvata

Osvajanjem Hrvatske Kostajnice i njezinim padom na današnji dan prije 35 godina, 13. rujna 1991. pobunjeni Srbi ostvarili su značajan cilj na bojišnici Banovine, koja je pod okupacijom grcala punih pet godina.

Mjesecima su, uz pomoć JNA, slamali obranu Kostajnice osvajajući okolna sela i blokirajući prometnice prema Hrvatskoj Dubici. Hrvatska država uzalud je pokušavala pregovorima, ustupcima i osnivanjem policijskih postaja ovladati stanjem na Banovini.

No obranu, koju su pod zapovjedništvom Zvonimira Kalana držali pripadnici 1. brigade Tigrova, MUP-a i domaći branitelji, bilo je sve teže organizirati.

Hrvatska Kostajnica, gradić na lijevoj obali Une, našla se krajem srpnja 1991. godine na meti JNA i postrojbi pobunjenih Srba. Nedugo nakon što je pokrenuta ofenziva srpskih snaga u Pounju poznata pod nazivom operacija "Žaoka", stanovništvo i malobrojni branitelji napustili su grad.

Prema riječima sudionika rata u Hrvatskoj Kostajnici – ona je padala dva puta… Prvi put krajem srpnja 1991. godine, pod nejasnim okolnostima, no već je za dan-dva vraćena pod kontrolu hrvatske vojske. U noći s 1. na 2. kolovoza u Hrvatsku Kostajnicu ponovno ulaze hrvatske snage te organiziraju obranu grada.

Srbi zauzimaju brdo Djed

Obranu su tada činile tri skupine branitelja: gardisti 1. A brigade ZNG-a „Tigrovi“, aktivni i pričuvni policajci Policijske uprave Zagreb te domaći aktivni i pričuvni policajci kostajničke policijske postaje; ukupno oko 450 ljudi pod oružjem. Najteži dani za grad su počeli sredinom kolovoza kada je banjalučki korpus JNA krenuo u zauzimanje zapadne Slavonije.

Tada se u Bosanskoj Kostajnici pojavljuju tenkovi te započinje intenzivno topničko razaranje grada i okolnih sela. Konačnu odluku da se zauzme Hrvatska Kostajnica lokalne pobunjeničke vlasti, na čelu s Brankom Dmitrovićem, donijele su nakon što je 25. kolovoza grad posjetio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Nakon što je 9. rujna padom Šupljeg kamena blokirana prometnica prema Hrvatskoj Dubici, Kostajnica se našla u okruženju. Unatoč pokušajima iz smjera Hrvatske Dubice, snage 55. LAD PZO-a, 120. brigade Hrvatske vojske i Antiterorističke jedinice Lučko nisu uspjele slomiti blokadu. Nakon toga situacija je postajala sve dramatičnija.

Kao trenutak koji je označio konačni slom obrane Hrvatske Kostajnice uzima se pad Djeda, brda koje dominira gradskim središtem, koji se dogodio tijekom kasnih jutarnjih sati 12. rujna. Tom prilikom pobunjeni Srbi zarobili su 60-ak policajaca i gardista koje su potom mučili.

Preko radioveze branitelji u gradu slušali su jauke zarobljenika na Djedu, koje su im puštali Srbi koji su ih mučili, te su uvjetovali da se predaju, jer će inače ubiti zarobljenike. Bila je to metoda slamanja borbenog morala.

Srpska vojska odvela je zarobljene na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan-dva odveli u logor u Glinu.

Smrtonosni proboj

Paralelno s tim zbivanjem, u ranim večernjim satima oko 300 branitelja, stiješnjeno sa svih strana, bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu, gdje su predali oružje. Bila je to iznimno mučna predaja, nakon koje su zarobljenike zatvorili u kinodvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču.

Istovremeno, civili i branitelji koji su ostali u Hrvatskoj Kostajnici formiraju kolonu koja se kretala prema Rosuljama, Slabinjama, Baćinu, pa prema Hrvatskoj Dubici i Novskoj. Kod Rosulja se, međutim, iz srpskih kuća otvara paljba prema koloni, a puca se i iz brda Bosanske Kostajnice.

Tu ginu neki hrvatski branitelji, a tijela nekih još nisu pronađena. Ionako oslabljena, kolona u Slabinjama nalijeće na protutenkovske mine. I te su mine požnjele žrtve, ali većina iz kolone svoj je proboj nastavila pješice i uspjela se domoći slobodnog teritorija.

Gotovo svi Hrvati iz Kostajnice koji su se predali naknadno su likvidirani, pa se stoga ovo mjesto stradavanja naziva "malim Vukovarom".

Stradali novinari

Borbe za Kostajnicu bile su vrlo dobro medijski popraćene, ali kako lokalni pobunjenici nisu birali žrtve, upravo je tu nastradalo dosta novinara.

Najviše su odjeknule pogibije hrvatskog snimatelja Gordana Lederera te ruskog novinarskog dvojca: Viktora Nogina i Gennadija Kurinoja.

(Izvori: Povijest.hr i Domovinskirat.hr)