Perić:HNK ne smije biti kanton podjela i sezonskih prilika-razvoj mora jednako stići do Mostara, Neretve i svakog kraja

Pitanje: Kao nosilac liste SDP-a BiH za Skupštinu HNK i predsjednik Kantonalne organizacije, što građani imaju pravo očekivati od Vas nakon izbora?

Ivor Perić: Građani imaju pravo očekivati politiku koja najprije kaže tko je za što nadležan, a zatim preuzima odgovornost za rezultat. Zastupnik nije direktor svega i ne smije obećavati ono što ne može ispuniti, ali može usvajati budžet, tražiti dokumente, pokretati inicijative i zahtijevati od Vlade da javno objasni rok, novac i odgovornu osobu za svaki važan projekt. HNK ne smije trošiti ni dan na zastoj. Građani od vlasti s pravom očekuju da se odluke ne odgađaju, da se odgovornost ne prebacuje i da svaki javni projekt ima jasan rok, budžet i mjerljiv rezultat. Naš zadatak je nastaviti graditi vlast kao javnu obavezu — otvoreno, efikasno i s punom odgovornošću prema svakom čovjeku, od Mostara do Neuma, Konjica, Jablanice, Čapljine, Stoca, Prozor-Rame i Ravnog. Povjerenje se ne traži riječima; ono se potvrđuje svakim završenim poslom, svakom ispunjenom obavezom i institucijom koja odgovara građaninu.

Pitanje: HNK je kanton različitih identiteta, ali i dugotrajnih nepovjerenja. Kako jednakopravnost pretvoriti u konkretnu politiku, a ne samo u deklaraciju?

Ivor Perić: Jednakopravnost počinje ondje gdje se dijete može upisati u školu bez podjele, gdje se do posla dolazi znanjem, gdje se javni novac ne dijeli po stranačkoj ili nacionalnoj vezi i gdje se građanin ne mora osjećati kao gost u vlastitom gradu. Za SDP jednakopravnost nije ugroza bilo čijeg identiteta; ona je zaštita svačijeg dostojanstva. Niko ne gubi kada se ukidaju diskriminacija, segregacija i privilegije. HNK može biti dokaz da se različitosti ne moraju živjeti kao sukob, nego kao prednost u privredi, turizmu, kulturi i svakodnevnom životu.

Pitanje: Često govorite o obrazovanju i potrebi da se prekine segregacija učenika. Zašto je to razvojno, a ne samo vrijednosno pitanje?

Ivor Perić: Zato što nijedna privreda ne može biti moderna ako djecu od najranije dobi učimo da žive jedni pored drugih, a ne jedni s drugima. Dvije škole pod jednim krovom nisu odgovor na budućnost HNK. Potrebni su kvalitetni nastavni programi, škole koje razvijaju znanje i digitalne vještine te jedinstveni, jasni kriteriji napredovanja za svakog nastavnika i profesora. Poslodavac sutra neće pitati je li neko učio u odvojenom hodniku; pitat će zna li raditi, surađivati i stvarati vrijednost. Zato obrazovanje mora biti zajednička investicija u otvoreniji, sposobniji i konkurentniji HNK.

Pitanje: HNK upravo priprema strategiju razvoja turizma za period 2026–2034. Može li turizam konačno postati politika rada tijekom cijele godine, od Mostara i Blagaja do Neuma, Stoca, Konjica, Jablanice i Rame?

Ivor Perić: Može, ali samo ako turizam prestane biti zbir pojedinačnih promotivnih kampanja i postane zajednička kantonalna politika. Mostar mora biti urbani i saobraćajni ulaz u regiju, Neretva i njeni gradovi prostor aktivnog, kulturnog i prirodnog turizma, a Neum mediteranska vrata Bosne i Hercegovine. Blagaj, Počitelj, Stolac, Jablanica, Konjic, Prozor-Rama, Čitluk, Čapljina, Ravno i druge sredine moraju imati vidljivu ulogu u istom razvojnom lancu. Strategija mora donijeti konkretne projekte: bolju turističku infrastrukturu, digitalne informacije, obrazovanje kadrova, dužu sezonu i podršku malim iznajmljivačima, zanatlijama, poljoprivrednicima i lokalnim proizvođačima. Ne želimo turizam koji samo puni parkirališta; želimo turizam koji ostavlja novac u lokalnoj zajednici i otvara posao tijekom cijele godine.

Pitanje: SDP najavljuje minimalnu platu od 1.500 KM i minimalnu penziju od 1.000 KM. Kako takvo obećanje može biti uvjerljivo radnicima i poduzetnicima?

Ivor Perić: Uvjerljivo je samo ako uz brojku stoji put do nje. Minimalna plata od 1.500 KM i minimalna penzija od 1.000 KM nisu luksuz; one su minimum poštovanja prema radu i starosti. Ali ozbiljna politika ne suprotstavlja radnika i poštenog poslodavca. Zato rast primanja mora pratiti rasterećenje rada, veću produktivnost, borbu protiv rada na crno, zaštitu malih poslodavaca u prijelaznom periodu i snažniju domaću proizvodnju. Kanton mora uraditi svoj dio posla kroz pravedne javne konkurse, obrazovanje povezano s tržištem rada i razvojnu politiku koja otvara stabilna radna mjesta.

Pitanje: U kantonu u kojem ljudi iz udaljenijih sredina putuju prema Mostaru radi usluga, kako zdravstveni sistem učiniti jednako dostupnim pacijentu iz Neuma, Rame, Jablanice, Konjica, Stoca ili Čapljine?

Ivor Perić: Pacijent iz Neuma, Rame, Jablanice, Konjica, Stoca ili Čapljine ne smije biti građanin drugog reda zato što živi dalje od velikog centra. Kanton mora javno pratiti liste čekanja, raspoloživost ključne opreme i kadrova te organizirati mrežu usluga koja pacijentu smanjuje put, trošak i lutanje između ustanova. To podrazumijeva jaču primarnu zdravstvenu zaštitu, uredne uputnice, bolju koordinaciju domova zdravlja i bolnica te digitalne procedure koje nisu prepreka starijem čovjeku. Na federalnom nivou program predviđa rok do deset dana za specijalistički pregled u federalnim ustanovama i ugovorenim kapacitetima, kao i federalno-kantonalnu onkološku mrežu s četiri PET/CT uređaja i četiri linearna akceleratora nakon stručne procjene kapaciteta. Dijagnoza ne smije postati kazna udaljenosti.

Pitanje: Što europski put konkretno znači za mladu porodicu iz Mostara, Konjica ili Čapljine, ali i za čovjeka iz hercegovačke dijaspore koji razmišlja o povratku i ulaganju?

Ivor Perić: Europski put za Hercegovinu znači uredne papire, brži postupak za pokretanje posla, priznato znanje, otvorenije tržište i projekt koji ima rok, a ne samo konferenciju. Mladi iz Mostara, Konjica, Čapljine, Jablanice ili Stoca ne odlaze zato što ne vole svoj kraj, nego kada između škole, prvog posla i stanovanja ne vide stvaran put. Dijaspora ima znanje, kapital i veze, ali se vraća i ulaže samo ondje gdje su pravila predvidiva, dozvole brze, a javne institucije profesionalne. Zato HNK mora imati kapacitet da koristi EU fondove u svakoj lokalnoj zajednici i jasne projekte koji povezuju turizam, energiju, poljoprivredu, digitalizaciju i male biznise. Najbolja politika ostanka je otvoriti priliku, a ne držati govor o odlasku.

Pitanje: Kako HNK, s Neretvom, energetskim potencijalima, turizmom i osjetljivim prirodnim područjima, graditi stvarnu otpornost na krize?

Ivor Perić: Otpornost HNK nije apstraktna riječ. To je civilna zaštita koja zna reagirati na požar, poplavu, klizište ili prekid snabdijevanja; to su zaštićeni vodni resursi i rijeka Neretva; to su pouzdani energetski, saobraćajni i komunikacijski sustavi; to su institucije koje surađuju prije nego što kriza počne. Energetska stabilnost je važna, ali energetska nezavisnost mora biti strateški prioritet, uz domaću proizvodnju, modernu mrežu i zaštitu prostora od divljih i netransparentnih projekata. Na državnom nivou jačanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i kredibilno partnerstvo s NATO-om dio su šire sigurnosti. Snažna država nije prijetnja nikome; ona je garancija da će čovjek, imovina, radno mjesto i priroda biti zaštićeni kada je to najpotrebnije.

Pitanje: Koju biste poruku poslali biračima koji nisu tradicionalni glasači SDP-a?

Ivor Perić: Ne tražimo povjerenje zato što neko treba promijeniti političku naviku. Tražimo ga na osnovu jasnog standarda: javni novac mora imati trag, rad mora imati cijenu, škola mora dati priliku, pacijent mora dobiti uslugu, a svaki građanin mora imati jednako poštovanje. HNK zaslužuje vlast koja ne živi od podjela, nego od rezultata. Ako se nakon mandata ne može pokazati što je završeno, koliko je koštalo i kome je poboljšalo život, onda se vlast nema čime pohvaliti. To je mjerilo koje prihvaćamo.