HRS opisao događaje u Ravnom: Rekli su da će ga propucati
''Imamo puno povjerenje u institucije i nismo se htjeli baviti poslovima ni tužiteljstva ni policije, niti sudstva. Međutim, budući da se u medijima pojavila izjava, odnosno demanti gospođe Marije Burić, koja ni po čemu nije bila prozvana u našem priopćenju, osjećamo obvezu osvrnuti se na neistine koje je gospođa iznijela. Dozvolite mi samo da napravim kratku rekonstrukciju događaja bez ikakve potrebe da na bilo koji način utječem na aktivnosti koje će se provesti'', rekla je Vesna Šunjić, zastupnica HRS-a u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije na konferenciji za medije na kojoj su opisani događaji u Ravnom kada je njihov kolega Božo Raguž napadnut i ozlijeđen.
Navela je kako su u Ravno došli ''u dobroj namjeri da snimimo video, da sjednemo u lokalni kafić, da se malo družimo, porazgovaramo''.
Burić nije odustajala
''Krenuli smo snimati video ispred javne površine općine kad su nam pristupile dvije gospođe, od kojih je jedna gospođa Marija Burić koja je bila jako nasekirana tom cijelom situacijom i onako po priličnim neprijateljskim tonom nas je pitala koga smo pitali da tu snimamo, da se radi o privatnoj površini. Znači, jako je negodovala. Pokušavali smo joj smiriti i objasniti u biti zašto smo došli. Gospođa koja je bila s njom se ispostavilo da je predsjednica općinskog vijeća koja je vrlo brzo shvatila da nemamo nikakve maliciozne namjere i htjela je tu cijelu priču završiti. Međutim, gospođa Burić nije odustajala. U to su se vratile kolege koje su snimale i pokušali su smiriti tu cijelu situaciju, objasniti joj šta se dešava čak i na neki satiričan način. Kolega Slavko je čak se našalio, rekao je da je došao po preferencijalne glasove žena u Ravno. Međutim, to nije dopiralo do gospođe. Nitko od nas je ni u jednom trenutku nije tada uputio bilo kakve pogodne riječi, niti bilo kakve fizičke prijetnje'', opisala je događaje iz Ravnog Šunjić.
Dodala je kako je u jednom trenutku izgledalo da se cijela situacija smiruje.
Opći kaos
''Gospodin Božo koji je dobio kamenu glavu se čak odmaknuo iz te cijele priče, preparkirao je auto bliže kafiću u koji smo htjeli sjesti, koji je, na kraju se ispostavilo, u suvlasništvu obitelji gospođe Burić. Ne znam što se u tom trenutku desilo, gospođa je počela vikati, mi smo bili kod svog vozila, željeli smo otići, nismo više imali potrebu sjediti tu u tom kafiću. Međutim, Božo nije smatrao da se bilo šta desilo zbog čega ne bismo tu mogli popiti piće. U to je gospođa krenula vikati da joj je psovao, da je vrijeđao, u tom trenutku je nastao jedan opći kaos, dva muškarca su istrčala iz obližnje kafića, za jednog se ispostavilo da je suprug gospođe Burić, za drugog sam ja na prvu po njegovoj reakciji mislila da im je sin, na kraju se ispostavilo da nije. Tu je nastupio jedan opći kaos gdje smo mi pokušavali smiriti sve tri osobe. Međutim, nismo baš uspjeli na prvu u tome dok se nije uključio još jedan gospodin kojem se ovim putom zahvaljujem, koji je čini mi se isto drugi vlasnik tog kafića i uspio je malo smiriti tenzije. Bože je cijelo vrijeme govorio da će doći sutra ako trebaju nešto raspraviti da se ta cijela situacija smiri. Međutim, gospodin je prijetio i rekao da će ga propucati. Situacija se uspjela smiriti nekako i mi smo se krenuli razilaziti i tada se desila zaista poražavajuća i nemila scena kad je gospodin Božo pogođen ogromnim kamenom s leđa i zadobio je udarac velikim kamenom u glavu'', navela je Šunjić.
Dodala je kako su potom sačekali Hitnu pomoć.
Istina o ratu
''Gospođa Marija Burić u tom trenutku je donijela led i to je otprilike jedina istina koju je navela u svom priopćenju. Ne znam tko je od lokalnih mještana uspio pozvati policiju jer, molim vas ovo uzmite s rezervom, po mom razumijevanju u Ravnom se ne može na službene brojeve telefona 124, 122 pozvati policija. Sačekali smo policiju, dali smo službene izjave. Gospođa Marija Burić je cijelo vrijeme bila nazočna, tu se vrtila oko nas. Razgovarala je na telefon, nekom se pokušavala opravdati kako nije znala da je u pitanju Slaven, mislim da je to apsolutno nebitno tko je bio tu. Ničim nismo zaslužili takav tretman, nismo nikog provocirali. Naprotiv, mislim da smo došli u čestitoj namjeri i da smo htjeli da se napokon čuje istina o početku rata u Ravnom'', rekla je.
Osvrnula se i na medijske napise u kojima je, kako navodi, Burić '' licitirala sa zdravstvenim stanjem gospodina Bože Raguža''.
''Ovdje imam izjavu Božinu potpisanu kojom on i u jednom trenutku nije nikome dao pismenu suglasnost da raspolaže s njegovim zdravstvenim podacima koji su posebna kategorija podataka i vjerujem da, ukoliko je gospođa zaista imala uvid u njegove osobne podatke, medicinske podatke, da je do njih mogla doći preko voditeljice Područnog ureda Zavoda zdravstvenog osiguranja Marije Burić ili gospođe Stane Burić koja je v.d. ravnatelja Doma zdravlja koja je inače obiteljski povezana sa gospođom Marijom Burić odnosno sestra je gospodina koji je Božu pogodio kamenom. Mi smo iskoristili svoje zastupničke mogućnosti i uputili smo zahtjeve za postupanju po službenoj dužnosti prema Agenciji za zaštitu osobnih podataka kao i prema lokalnim tijelima, prema ministarstvima i od Zavoda zdravstvenog osiguranja smo zahtijevali da u svojoj nadležnosti osigura da gospođe koje su u sukobu interesa neće ni na koji način utjecati na prikupljanje podataka kako bi se utvrdilo je li bilo neovlaštenog pristupa posebnoj kategoriji podataka koja je prema (zakonu o zaštiti osobnih podataka posebno zaštićena'', rekla je Šunjić.
Potpuna istina
Mostarski vijećnik Slaven Bevanda rekao je kako su u Ravno došli u najboljoj namjeri kako bi stavili u kontekst ''stvar koja je se desila u parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine kod usvajanja zakona o braniteljskom dodatku'' gdje je tim zakonom bilo propisano i usvojeno da je termin početka rata 8.4.1992.
''Mi svi znamo dobro kada je 1991. godine Ravno stradalo, kada su ljudi protjerani, kada su civili pobijeni i ono što smo željeli ukazati, ukazati na sramotnu činjenicu da su pojedini hrvatski zastupnici u federalnom parlamentu glasali za takav zakon kojim je predviđen početak rata 8.4.1992. Ono što želim reći je hvala svojim prijateljima iz Ravnog koji su nas nakon takvog nemilog događaja zvali i uputili nam i podršku i određenu vrstu žaljenja što je to desilo u Ravnom. Mi ne smatramo da je ovaj incident koji se desio od nekolicine ljudi koje obnašaju vlast dole, da su ljudi iz Ravnog i želimo brzo postupanje tužiteljstva i policijskih organa oko utvrđivanja kvalifikacije ovoga dijela. Mi smo dali kratke izjave u policiji. Čekali smo policijskog službenika iz policijske stanice u Neum i ovih dana imamo očekivanje da poslije prijave tužiteljstvu da ćemo biti pozvani od nadležnog krim-odjela u Čapljini. Želimo da se utvrdi potpuna istina i da se svi vinovnici događaja kazne na primjeran način'', rekao je Bevanda.
Jednoumlje
HRS-ov vijećnik Slavko Zovko rekao je kako su simbolično uzeli Ravno kao mjesto gdje bi komunicirali priču o zakonu jer je Ravno jedno od prvih mjesta gdje je učinjena agresija na BiH i na Hrvate u BiH.
''Sad postavite ovako stvar. Tu je bio kolega Božo Raguš koji je tu bio u ratu, koji je prao oltar od krvi u crkvi u Ravnom i sad se on valjda treba nekom u Ravnom najavljivati. Baš me zanima kome se to Božo i na koji način treba najaviti u Ravnom. To je jedna sablažnjiva i porazna činjenica, nama kao narodu, da smo došli u tu poziciju da se hrvatski branitelji nekom trebaju negdje najavljivati. Vi znate da mi imamo britak i oštar jezik i u Sarajevu i drugim mjestima. Nikad slično ništa nismo doživjeli niti u Sarajevu, niti u Banja Luci, niti u Trebinju, Zenici, nigdje ovo što smo doživjeli u Ravnom što smo doživljavali prije u Grudama'', rekao je Zovko.
Dodao je kako je važno spomenuti da se njegove kolege u ratu nisu borili da iz jednog jednoumlja prođemo u drugo jednoumlje.
''Iznio bih jednu teoriju, nešto čime se teoretičari bave tim i teolozi o nekom putu istine. Znači, istina ima tri puta, tri etape u svom putu. Prva etapa je da se istini ruga i da je se omalovažava. Kad pređe tu etapu, druga je gdje se na nju nasrće i napada. I treća je gdje se istini pokori'', rekao je.
Zemlja koju je branio
Danijela Džakula rekla je kako se osjeća poniženo nakon ovoga događaja te da smo nazadovali do te mjere da ''među nama još uvijek postoje onim koji javne površine, pa čak cijele općine, smatraju svojim privatnim dobrom''.
''Ne mogu ni da zamislim kako se nakon svega toga osjeća naš kolega Božo, čovjek koji se borio i izborio za općinu Ravno. I mislim da Božu nisu trebali gađati kamenom. Boži je bilo dovoljna sama činjenica da on kao branitelj danas ne može slobodno da stoji na zemlji koju je branio'', rekla je Džakula.
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
