Bruni Stojiću, bivšem ministru obrane HZHB, je Želbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrđena mu je kazna od 20 godina zatvora u koju će se uračunati vrijeme provedreno u pritvoru.

Bruni Stojiću djelomično je usvojena žalba, bio je učesnik udruženog zločinačkog poduhvata i potvrđena mu presuda od 20 godina zatvora.

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u srijedu je, u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH.

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu danas je i Jadranku Prliću potvrdilo prvostupanjsku presudu i osudilo ga na 25 godina zatvora.

Podsjećamo, u sažetku prvostepene presude pročitano je da je Bruno Stojić u razdoblja od 3. srpnja 1993. do 15. studenom 1993., kao načelnik Odjela obrane, imao velike ovlasti de jure i de facto nad većinom sastavnica oružanih snaga i vojne policije Zajednice (kasnije Republike) Herceg-Bosne. U tom svojstvu je imao komandu i vršio efektivnu kontrolu nad oružanim snagama HVO-a, kao i nad vojnom policijom, konkretno, tako što je donosio odluke o vojnim operacijama, osiguravao njihovo izvršenje putem zapovjednog lanca i izdavao naređenja načelniku Uprave vojne policije, uključujući naređenja neposredno povezana s operacijama na terenu. Bruno Stojić je učestvovao i u razradi politike odbrane Hrvatske zajednice (kasnije Republike) Herceg-Bosne, kao učesnik brojnih sudbinskih sastanaka HVO-a. Kao predstavnik HVO-a učestvovao je i u mirovnim pregovorima najvišeg nivoa.

U okviru svojih funkcija, Bruno Stojić je omogućio izvođenje vojnih operacija HVO-a u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine. Učestvovao je u planiranju vojnih operacija HVO-a u Mostaru 9. svibnja 1993. i u danima poslije toga. Učestvovao je u organizaciji i izvođenju kampanja deložiranja Muslimana u zapadnom Mostaru u ljetu 1993. godine. Najzad, učestvovao je u planiranju vojnih operacija u Varešu u listopadu 1993., a time i u brojnim zločinima počinjenim u sklopu tih operacija. Bruno Stojić je bio informiran o zločinima koje je HVO počinio tokom vojnih operacija u Gornjem Vakufu u siječnju1993. i Jablanici u travnju 1993., o deložiranju muslimanskog stanovništva u lipnju 1993. u Čapljini, o granatiranju i napadima na članove međunarodnih organizacija, kao i o lošim životnim uslovima muslimanskog stanovništva u istočnom Mostaru.

Također, bio je informiran o činjenici da Muslimani zatočeni od strane HVO-a u zatvorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli i na Heliodromu nisu držani u uvjetima u skladu s međunarodnim pravom. Bruno Stojić je unatoč tome nastavio da vrši efektivnu kontrolu nad oružanim snagama i vojnom policijom tokom cijelog trajanja svog mandata načelnika Odjela obrane. Pored toga, Bruno Stojić nije ulagao ozbiljnije napore da se stane u kraj činjenju zločina, iako je imao potrebne ovlasti i to mu je bila dužnost. Istovremeno, pokušavao je da porekne svoju odgovornost pred predstavnicima međunarodnih organizacija. Vijeće je ocijenilo da je jedini zaključak koji se može izvesti taj da je Bruno Stojić prihvatio činjenje tih krivičnih djela.

Većina članova Vijeća, koje nije jednoglasno u vezi s oblikom odgovornosti, uvjerena je van razumne sumnje da je Bruno Stojić značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu, tako što je vršio kontrolu nad oružanim snagama i djelovao kao veza između njih i Vlade. Osim toga, iz njegovog doprinosa proizlazi da je on posjedovao namjeru da ostvari zajednički zločinački cilj protjerivanja muslimanskog stanovništva i počinjenja već spomenutih kaznenih djela kako bi se taj cilj sproveo. Vijeće pored toga ocjenjuje da je Bruno Stojić, na osnovi svog doprinosa ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja i svojih saznanja o činjenicama, razumno mogao predvidjeti djela seksualnog zlostavljanja počinjena tokom operacija deložiranja Muslimana iz zapadnog Mostara, kao i djela krađe počinjena tokom operacija deložiranja u Gornjem Vakufu u siječnju 1993., te u općini Mostar počevši od maja 1993. godine. On je prihvatio i preuzeo rizik da bi ti zločini mogli biti počinjeni.