Uvlačenje nacionalnog u problem nasilja sasvim je neutemeljeno!

Podaci različitih istraživanja koja su provedena u BiH, ali i u regiji, pokazuju da se stopa nasilja među mladima povećava. Uzroci su slojeviti i kompleksni, a najčešće se navodi pet oblika nasilja među mladima: fizičko, emocionalno-psihičko, seksualno, ekonomsko i kulturno, kaže za sarajevsko Oslobođenje profesorica sociologije na Mostarskom sveučilištu Davorka Topić- Stipić.

Huliganizam, koji je posljednjih dana ponovo aktualan u BiH u svjetlu navijačkih obračuna, nije isključivo vezan za naše društvo. Možete li nam pojasniti zbog čega i kako taj fenomen nastaje?

- Huliganizam nije jednoznačan fenomen. Ni njegov početak pa ni sam naziv nisu jasno određeni. Ne postoji ni definirano područje koje pokriva huliganizam. Termin se koristi i za verbalno i za tjelesno nasilje, bacanje stvari na igrače, situacije kad dolazi do izravnog nasilja među pripadnicima navijačkih skupina različitih klubova.

Ni nastanak termina nije siguran; opće je prihvaćeno da je ime došlo iz inačice irskog prezimena Houlihan. Prvi put se pojavio oko 1890. u engleskim novinama i to u izvješćima iz policije.

No, činjenica je da je huliganizam od 60-tih godina prošlog stoljeća gotovo isključivo vezan uz nogomet. Dugo su ga nazivali engleska bolest. 70-tih, a naročito 80-tih godina engleski su navijači postali planetarno poznati po nasilju koje je dovelo i do smrtnih ishoda. Kulminacija je bila na stadionu Heysal u Bruxellesu kad je 39 navijača Juventusa izgubilo život u sukobima s navijačima Liverpoola. To je potaknulo prije svega englesku policiju i druge institucije da konačno poduzmu određene korake kako bi spriječili nasilje.

Danas autori prepoznaju dvije vrste huliganizma: prvi, koji se događa na nižoj razini i s manjim intenzitetom oko stadiona uoči ili nakon utakmice, i drugi, koji podrazumijeva voljno i namjerno nasilje organiziranih bandi, koje sebe vezuju uz klubove i koje se bore protiv suparnika često mnogo prije same utakmice.

Je li u BiH huliganizam sa sportskih terena nužno vezan za nacionalnost, kako se to često predstavlja u medijima?

- U BiH se sve vezuje uz nacionalnost. Kad nemate drugih argumenata i objašnjenja, ili ih ne želite koristiti, onda se nacionalnost izvlači kao Deus ex machina (Bog izašao iz stroja, op. a), samo što ovaj Deus nema cilj razriješiti, nego svezati problem, tako da se učini nerješiv. Spominju se tu lokalni ili ne znam koji izbori, povlače se argumenti kojima nikako nije mjesto u ovoj problematici.

Naravno, mediji u tome igraju značajnu, ako ne i presudnu ulogu. Način prenošenja informacija, često parcijalno, subjektivno, pristrano iznošenje činjenica ili još gore - izmišljanje činjenica, ne pomaže da se ovi slučajevi, koji su, nažalost, sve češći, prikažu kakvima jesu.

Većina prosječne publike se oslanja na informaciju koju prenese određeni medij od povjerenja, bez potrebe provjere. Nekima može biti u interesu da se takvi događaji portretiraju nacionalnim bojama, ali temelji toga ponašanja leže na nekim drugim mjestima.

Huliganizam u Engleskoj, Italiji ili Nizozemskoj nema veze s nacionalnom pripadnošću. Talijanski ultrasi su, nakon „smirenih" Engleza, najeklatantniji primjer nasilnog ponašanja, a svi su pripadnici jednog naroda. Svaka međusobna utakmica Rome i Lazija je događaj visokog rizika, sukobi navijača u Južnoj Americi ili subsaharskoj Africi se često otmu kontroli policije, i zato je uvlačenje nacionalnog u problem nasilja sasvim neutemeljeno.

Što nam povećan broj fizičkih obračuna vezanih za sportska natjecanja govori o društvu u kojem živimo?

- S obzirom na to da su u većini slučajeva akteri ovih zbivanja mlade osobe, često i maloljetnici, trebamo se dobro zapitati gdje smo? Trebamo se pitati zašto mlade osobe imaju potrebu na ovakav način riješiti se nakupljene energije? Da imaju izbor ili alternativu, bi li se to događalo? Nije lako dati odgovor na ovo pitanje.

Ne možemo tvrditi da se isključivo radi o jednom uzroku, ali možemo reći da je cijeli splet uzroka i okolnosti doveo do tog: vrijednosti koje su se izgubile, izuzetno teška socijalno-ekonomska situacija većine građana, dugogodišnje tapkanje u mjestu cijele države.

Huligani nisu uvijek pripadnici određene socio-ekonomske klase ili imaju isti ili sličan psihološki profil. To su osobe povezane sličnim interesima i jednostavno osobe koje se vole tući.

Nije manje važno kazati da odrastamo i živimo u medijskom svijetu nasilja, a mediji su postali druga stvarnost, od dječjih crtića u kojima se uvijek netko bori (manje je bitno što pokušavaju dati dojam da se dobri bore protiv loših) i gdje je naglasak na borbi do filmova u kojima je nasilje normalna kulisa.

Prije nekoliko mjeseci fiktivni je Vitez tame u svom povratku inspirirao realnog mladića koji je počinio pokolj u kinu. Društvo u kojem se to dogodilo, ono američko, općenito se smatra uređenijim od našega.

Može li se huligansko ponašanje, koje susrećemo u BiH, okarakterizirati kao posljedica nesređenih društvenih odnosa u zemlji?

- Čin i percepcija nasilja uvjetovani su društvenim, prostornim i vremenskim kontekstom. Maloprije sam rekla da se i u društvima koja su sređenija od našeg događaju epizode nasilja. Najveći je problem što se nasilje ne rješava u korijenu ili prevenira. Nasilje proizvodi nasilje.

Svaka peta žena u BiH trpi neki oblik nasilja, a ono se događa unutar kućnih zidova. Mislimo li da će sva djeca koja odrastaju u takvim obiteljima na životne izazove i probleme odgovarati nenasilno? Nasilje se događa u kući, na ulici, u školi. Podaci različitih istraživanja koja su provedena u BiH, ali i u regiji, pokazuju da se stopa nasilja među mladima povećava. Uzroci su slojeviti i kompleksni, a najčešće se navodi pet oblika nasilja među mladima: fizičko, emocionalno-psihičko, seksualno, ekonomsko i kulturno.

Nedvojbeno je da su za pojavu i povećanje nasilja krivci rat i poratno razdoblje, potpuna transformacija skale vrijednosti te nepostojanje vizija o budućnosti i ulozi mladih u društvu i njihove sve veće marginalizacije. Ovaj nedostatak vizije mjesta i uloge mladih u našem društvu može biti u pozadini ponašanja koje definiramo kao devijantno, pa i huligansko. Biti prepoznat i prihvaćen od neke grupe, makar ona bila i huliganska, u životu mladog čovjeka je pitanje uspjeha i afirmacije.

U određenoj životnoj dobi potrebna nam je identifikacija. U nedostatku dobrih primjera, čestitih, vrijednih i poštenih ljudi, kojih je puno, ali se o njima ne piše, govori ili čita, spremni smo prijeći na drugu stranu. A kad se jednom lice oboji ratničkim bojama, treba uložiti poseban napor da se ta boja skine, ne samo s lica.