Domovi za djecu bez roditeljskog staranja su još puni djece. Osoblje domova se trudi pružiti djeci sigurnost i njegu. Svakodnevno svi viđamo djecu na ulici kako prose. Kako djeca ne bi bila na ulici i pored semafora, Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli pružio im je utočište, prenosi BHRT.

"Samim time što su to djeca sa ulice, djeca žrtve nasilja, prosjačenja, trgovinom ljudima, oni ovdje osjete toplinu doma i mir. Oni ne smiju biti nezaštićeni. U kojem smislu? U medicinskom, u školom, moraju ići u nastavni proces, ne smiju biti gladna'', objašnjava Amila Šećerbegović, iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja, Tuzla

U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli trenutačno boravi sedamdesetero djece. Od odjela za bebe do odjela za srednjoškolce. Odgajateljica Nihada je ovdje već sedamnaest godina. Pamti lijepe i teške trenutke, ne zbog rada s njima, nego zbog dječjih sudbina koje ih ovdje dovedu. Ali kaže, ljubavi prema djeci ne smije nedostajati.

„Ja sam radosna, jer mi zaštitimo tu djecu. Mi im pružamo puno bolji život nego koji su oni živjeli i onda kada znam da ćemo mi učiti njihov život ljepšim, onda je i nama lakše. U istrajnosti, s našom upornošću, našom profesionalnošću i timskim radom, mi s tom djecom uspijemo napraviti napredak i od te djece napraviti djecu koja su kulturološki spremna da se uključe i integriraju u naše društvo", kazuje Nihada Halilčević, odgajateljica

Sanel Hasanbašić, odgajatelj objašnjava: "Nemoguće je ne uspostaviti emocionalni odnos s djecom. Naravno da uvijek postoji taj dio kada moramo izdvojiti emocije, ali nemoguće je to, jer postoje stvari na koje čovjek ne može biti imun. Vežemo se, dosta se vežemo".

Stoga se zahvaljujući dobrim ljudima i prijateljima, prostorije doma intenzivno uređuju i obnavljaju. Jer ni jedno dijete ovdje ne dolazi svojom voljom, nego zbog prilika u kakvim ovo društvo živi.

"Imate u porodicama, gdje nije to samo nebriga za dijete, to je taj socijalni status. To su jednostavno majke i očevi koji jednostavno ne mogu da izdržavaju dijete. Mi smo tu da im pružimo svu njegu, pomoć, podršku, koliko možemo i umijemo'', objašnjava Amila Šećerbegović iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja, Tuzla

Intenzivni su i procesi posvojenja djece i smještanja u hraniteljske obitelji. Ali to je nešto o čemu sustav odlučuje. Za djecu je najvažnije da nisu na ulici i ne budu sama i da ovo društvo, kada prolazi pored Doma u Tuzli ne misli da je ovo samo zgrada. Nego topli dom za desetine djece.