Ugledni mostarski odvjetnik i književnik Josip Muselimović je u posljednjih nekoliko godina, kao suradnik Večernjeg lista, objavio na stotinu kolumni. Svaka se, kako kaže, na svoj način doticala znamenitih osoba, velikih društvenih, kulturnih i političkih događaja.

''Ljudi koji su u povijesti grada i zemlje ostavili neizbrisiv trag moraju se sačuvati od zaborava, kao i svaki drugi događaj koji svjedoči o vremenu u kojemu smo živjeli. Jednoga dana, ako ne već iduće godine, to će postati povijesti'', ističe Muselimović u uvodu svoje današnje kolumne koja se uvelike razlikuje od prethodnih.

Naime, uz naslovnu poruku ''Ne može se šutjeti više'', dotaknuo se katastrofalnog stanja u našem pravosudnom sustavu o kojem je znao pisati i ranije, ali nikad ovako otvorenim i oštrim tonom koji kao da odzvanja iz njegovih rečenica.

''Ovom kolumnom još jednom želim reći da je stanje postalo neodrživo. Bolest je metastazirala. Alarm zvoni i zove na pravosudnu uzbunu. Zadnji je čas za ozbiljnu provjeru i reformu“, poručuje Muselimović.

Problem kvalitete i velikog broja pravnih fakulteta

Prisjećajući se vremena svoga studija u Sarajeva, tada jedinom pravnom fakultetu u Bosni i Hercegovini, Muselimović odgovor na pitanje zašto je bosanskohercegovački pravosudni sustav obolio pokušava pronaći u činjenici kako se govori i u čuđenju prepričava da se budući pravnici danas u Bosni i Hercegovini obučavaju na čak osam državnih i sedamnaest privatnih pravnih fakulteta.

''Mogu li ovi fakulteti obrazovati i pripremiti mlade ljude za ono što će oni sutra biti? Imaju li fakulteti infrastrukturu i nastavni kadar koji jamči normalne, uobičajene sveučilišne standarde?“, pita se ovaj ugledni mostarski odvjetnik kojem izgleda nestvarnim da se kod nas pravosudni ispit polaže na državnoj, federalnoj i državnoj razini.

Ozbiljan i prikriven problem, po Muselimovićevim riječima, predstavlja Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u kojemu bi, kako nadalje kaže, trebale sjediti osobe zrele životne dobi, iskusni ljudi koji nemaju dodira s političkim strankama.

''Znamo da danas nije tako. Tako, u pravilu, i ne smije biti jer će se pravosudni sustav nasukati kao talijanska krstarica Costa Concordia, a možda i potonuti kao britanski Titanic. U tom slučaju nema nam spasa, nema prsluka koji nas može izdići iznad površine“, upozorava Muselimović.
Nadalje, pozivajući se na televizijsko gostovanje Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, koji je priznao kako je mjesecima prije izbora u Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću znao ime novog predsjednika Suda BiH, ukazuje na netransparentnost izbora na uzvišena sudačka i tužiteljska mjesta.

Vikend suci u bh. pravosuđu

Kolumnu završava pričom o promašenoj reformi pravosudnoga sustava kojoj je na čelu, kako kaže, bio čovjek za koga se tvrdilo da nikada nije radio u pravosuđu. Muselimović piše kako je bio ''visok, uvijen i usukan, riđe kose, nejasna pogleda – smiješan čovjek“.

Osvrnuo se i na veliki broj stranaca koji su prodefilirali kroz Sud i Tužiteljstvo BiH i vodili velike sudske postupke, a za koje se, kako kaže, pričalo da s pravosuđem nisu imali dodira. Dodaje kako je rad stranih sudaca u našem Ustavnom priča za sebe zato ne čudi što ih duhoviti Sarajlije nazivaju euro-vikend sucima.

Ističe kako je pravosudni sustav najbolji pokazatelj kakva je sudbina jedne zemlje te se pita ''otkuda u našem pravosuđu ovoliko sudaca i tužitelja plitke pameti i dugih prstiju“.

''Ako netko želi saznati kakva je neka zemlja i kakva je njezina uprava, najvažnije je promotriti njezin pravosudni sustav. Taj pokazatelj najbolje će reći kakva je sudbina jedne zemlje“, istaknuo je Muselimović u svojoj redovitoj kolumnu u Večernjem listu.

Zaključuje kako tajnovite smjene glavnih tužitelja, pritvori, disciplinski i kazneni postupci, tjeralice i sumnje prema drugim tužiteljima i sucima upućuju da je naše pravosuđe teško oboljelo.