A da me vidi babo: Svi žele u Bruxelles!

Da su naše političke elite i sposobne i spremne od svega napraviti problem svjedoči i problem nastao nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU-a, koji je, podsjetimo, potpisan prije osam godina.

Do kraja godine trebala bi se održati prva sjednica Vijeća za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. I dok Europska komisija, kao i do sad, na tu i svaku sljedeću sjednicu šalje visoku povjerenicu EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini te povjerenika EU-a za susjedstvo i politiku proširenja Johannesa Hahna, u BiH je već na samom početku krenula svađa tko će voditi naše izaslanstvo i glavnu riječ, tko će sve biti u tom izaslanstvu te tako ostati zabilježen na povijesnoj “obiteljskoj fotografiji”, makar se ne zna ni datum održavanja sjednice.

I dok se u Bruxellesu uvelike pripremaju za ovu sjednicu u BiH, zasad, tek se pretpostavlja kako bi na sjednicu trebao ići ili predsjedatelj Vijeća ministara Denis Zvizdić ili ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak ili obojica. Takav je, barem do sad, bio slučaj s ovakvim sastancima kad govorimo o nekad Hrvatskoj, danas Srbiji…

No, u izaslanstvo BiH željela bi se uključiti i sva tri člana Predsjedništva BiH – Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić. Ni tu nije kraj dugoj listi želja.

Budući da iz RS-a inzistiraju na tome kako je pitanje europskih integracija “u najmanje 70 posto pitanja” u nadležnosti entiteta, dakle i RS-a, u zrakoplov za Bruxelles bi željeli sjesti i premijerka RS-a Željka Cvijanović kao i predsjednik tog entiteta Milorad Dodik.

Ako idu oni, onda bi trebali ići i premijer FBiH Fadil Novalić te predsjednik FBiH Marinko Čavara kao i gradonačelnik Brčkog Ante Domić. Moguće je da se izaslanstvu pridruže i šefovi zakonodavne vlasti, svih parlamenata. Dodaju li se tu savjetnici, prevoditelji, tajnice i ostalo “prateće osoblje”, na ovaj sastanak moglo bi odletjeti pedesetak predstavnika iz BiH koji bi BiH predstavljali – “jednim glasom”. Naravno, ukoliko budemo tad uopće imali vlast.

Sve to je bezazleno kad se pogledaju očekivanja od tog sastanka između Europske komisije s jedne te BiH s druge strane.

Na prvom, “povijesnom” sastanku trebale bi se utvrditi sve formalnosti i procedure provođenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno utvrditi svi sljedeći koraci. Na njemu bi se trebali formirati i svi pododbori koji će provoditi i pratiti provođenje europskog zakonodavstva (aquis) i koji bi trebali međusobno i surađivati.

Budući da se vlasti jedva dogovore tko će biti ravnatelj poštanskog ureda koji mora biti iz određene stranke i etničke kvote bez obzira na njegovu stručnost, bit će zanimljivo gledati popunjavanje pododbora u kojima bi trebali sjediti vrhunski stručnjaci, a ne stranački činovnici koji će, kako je već danas slučaj, u velikom broju biti već imenovani dužnosnici u vlasti.

Iz Europske komisije već su od BiH zatražili detaljno razrađen plan prilagodbe i primjene pravne stečevine EU-a, no on u BiH nije ni u zametku. Od BiH se traže i razvojne strategije, posebice u oblastima prometa, energetike, zaštite okoliša te poljoprivrede. Sudeći po dosadašnjoj kakofoniji iz BiH, gdje svaka razina vlasti vodi svoju politiku, zvuči nemoguće kako će se sve razine vlasti dogovoriti o ovim pitanjima, posebice ako znamo kako na državnoj razini uopće nema ministarstava koja bi se bavila ovim pitanjima, a što je tihi zahtjev Bruxellesa.

Za očekivati je inzistiranje entiteta i županija na tome da takve reforme zadiru u nadležnosti, daljnju politizaciju svakog procesa u BiH. Posebice ukoliko znamo da još uvijek, iz istih razloga, nije uspostavljen mehanizam koordinacije različitih razina vlasti koji je preduvjet za uspostavljenje Državnog programa integracija (NPI) te Državnog programa usvajanja europskih pravnih tekovina (NPAA) kao osnovnih dokumenata bez kojih je cijeli proces integracija u EU samo puka improvizacija.