"Moje dijete je na novoj šetnici zamalo udario automobil. Da, na šetnici", poruka je ogorčene majke kojom se obratila putem društvenih mreža nakon incidenta koji se, prema njezinim tvrdnjama, dogodio na novoformiranoj pješačkoj zoni u Mostaru.
Poruka je ponovno otvorila pitanje sigurnosti pješaka na dijelu Ulice kralja Petra Krešimira IV, koji je Grad Mostar odlukom proglasio pješačkom zonom upravo s ciljem povećanja sigurnosti građana.
Prema odluci Grada Mostara, pješačkom zonom proglašena je dionica od Trga hrvatskih velikana do križanja sa Zagrebačkom ulicom.
U obrazloženju odluke jasno je navedeno da je jedan od osnovnih ciljeva uspostave pješačke zone povećanje sigurnosti svih sudionika u prometu, unapređenje kvalitete javnog prostora te zaštita okoliša.
Istom odlukom zabranjen je promet svim motornim vozilima, osim vozilima hitnih službi, komunalnih poduzeća i vozilima za opskrbu u točno određenim vremenskim terminima.
No, stvarnost na terenu, tvrde brojni građani, često izgleda potpuno drukčije.
Automobili se svakodnevno mogu vidjeti kako prometuju šetnicom, i to u vrijeme kada se na njoj nalaze djeca, pješaci, biciklisti i rekreativci. Građani već mjesecima upozoravaju da se zabrana prometa sustavno krši, dok konkretnih sankcija za vozače gotovo da nema.
"Mjesto koje bi trebalo biti rezervirano za pješake, djecu, bicikle i sigurno kretanje, a ne za promet vozila. Očito je normalno da se automobili voze tamo gdje djeca trče i igraju se. Hoćemo li čekati da neko dijete strada pa da se konačno prizna koliko je ovo suludo rješenje?", navela je zabrinuta majka.
Posebno zabrinjava činjenica da je prilikom proglašenja pješačke zone najavljeno postavljanje prometne signalizacije, stupića, rampi i drugih tehničkih rješenja koja bi trebala onemogućiti neovlašten ulazak vozila.
"Gradonačelnik će posebnom odlukom regulirati postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije, stupića, rampi ili drugih tehničkih rješenja kojima će se onemogućiti neovlašten ulazak vozila u pješačku zonu", navedeno je u odluci.
Međutim, građani danas s pravom postavljaju pitanje koliko su postojeće mjere učinkovite ako se zabrana prometa svakodnevno krši bez vidljivog nadzora i sankcioniranja.
Jer smisao pješačke zone nije samo u promjeni prometnog znaka ili službenoj odluci. Smisao je da roditelji mogu bez straha pustiti dijete da vozi bicikl, da šeta ili trči, uvjereni da se nalazi na prostoru na kojem automobili jednostavno ne bi smjeli biti.
A kada se vozila nesmetano kreću prostorom koji je službeno proglašen pješačkom zonom, postavlja se pitanje tko je odgovoran za provedbu odluke i hoće li nadležne službe reagirati prije nego što se dogodi ozbiljna nesreća.