Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Tužna godišnjica

"Ismete, trči dolje, pravi je pokolj": 31 godina od masakra na Markalama

Prošla je 31 godina od masakra na Markalama u kojem su ubijene 43 osobe. Ismet Gavrankapetanović prisjetio se borbe liječnika za ranjene.
28.08.2026. u 09:45
text

Trideset i jedna godina navršila se od 28. kolovoza 1995., jednog od najtežih dana u povijesti ratnog Sarajeva. Na Markalama su u nekoliko sekundi ubijene 43 osobe, među njima troje djece, dok su 84 građana teško ranjena.

Među liječnicima koji su toga dana spašavali živote bio je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović, tada mladi liječnik na ortopediji. Nakon što su se oglasile sirene i počeli pristizati ranjeni, utrčao je na staru kirurgiju.

"Ismete, trči dolje, pravi je pokolj!", rekao mu je tadašnji šef, profesor Safet.

Operacije trajale cijeli dan i noć

Gavrankapetanović se i danas sjeća prvih trenutaka nakon dolaska ranjenih.

"Dovezena su 84 teško ranjena građanina Sarajeva. Sjećam se da sam praktično utrčao na staru kirurgiju završivši redovne operacije na ortopediji", prisjetio se u razgovoru za Fenu.

Ratne godine već su liječnike naučile raditi u gotovo nemogućim uvjetima, bez redovite opskrbe električnom energijom i vodom. Razmjeri stradanja toga dana, međutim, bili su golemi.

Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović
Foto: Fena / Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović

Medicinska trijaža već je bila obavljena, a pred liječnicima je ostalo najteže pitanje – kome prvo pomoći.

"Ušao sam u operacijske dvorane i gledao kojem stolu prvom prići", kazao je Gavrankapetanović.

Operacije su trajale cijeli dan i cijelu noć, sve do zore 29. kolovoza. Gavrankapetanović kaže kako su liječnici bili suočeni s ozljedama i razaranjima ljudskog tijela koja "nadilaze ljudsko iskustvo".

Sjećanje koje ne blijedi

Markale su toga dana imale dvije slike istog užasa. Na tržnici su ostala tijela ubijenih civila, dok se u bolnici vodila borba za živote teško ranjenih.

Gavrankapetanović je tijekom godina govorio o dijelovima tijela, licima ranjenih, krikovima i tišini koja ostaje nakon svega. Takve prizore, kaže, čovjek ne može naučiti iz knjiga i nosi ih sa sobom cijeli život.

Poručio je kako sjećanje mora ostati zalog da se "povampireno zlo uništavanja nevinih ljudskih bića" više nikada ne ponovi.

Trideset i jednu godinu poslije ostaje i rečenica koju je čuo na početku tog krvavog dana:

"Ismete, trči dolje, pravi je pokolj!"

POVEZANO