Rezultati po tagu: Putopis

Zove se Shogan Kameda, godinama već – ako sam ga dobro razumio, a mislim da jesam – nije vidio Japan, skita se neumorno ovim krajevima, katkad pješice, katkad na biciklu.

Dok je Alojzije Stepinac, odmarajući se od molitve i od ljudi, črčkao raspored postaja križnog puta, vjerojatno nije mogao ni pomisliti da će tu, u dnu svog crteža, jednom biti primljen u nebesku vojsku blaženika.

Možda griješim, ali mi izgleda da je pred Bajrakli džamiju nekim čudom dospjelo i ploča ispisanih hebrejskim; pomišljam da je neka možda pripadala i nekom od predaka Isaka Samokovlije.

Posebnu draž daju stoljećima stari oslikani natpisi u latinštini, zaostali iza pavlina. „Contra vim mortis non est medicamen in hortis“ ili „Protiv sile smrti nema lijeka u vrtu“, poručuje kostur na zidu. A cijepljenje?!

Izvor se zove Žlebica. Uslijed kvalitetnog kemijskog sastava vode, stvoren je i mit o afrodizijačkim potencijalima vode, za koju se tvrdi da daje „vis vitalis“ ili, u slobodnijem prijevodu, životnu snagu.

Tu su baba Vangine osobne stvari, čak i papuče pored kreveta u spavaćoj sobi, kao da je nakon buđenja otišla u kupatilo i sad će, pipajući kao i svaki slijepac, ulazati u sobu. 

U „plastenicima“, dakle, umjesto paprike, salate ili rajčice, „izrasli“ fenomenalni mozaici, a ima ih toliko da ti – kad se zna stanje u našoj zemlji – pamet stane!

Zna se da su uskoci ne jednom znali napasti i kršćanska sela, opljačkati ih i nahvatati kršćana pa ih pod muslimanskim imenima prodati na tržnicama u Napulju, Veneciji ili Genovi.

Ne znam da je Ljudevit Gaj ikad zakoračio u Bosnu, ali su franjevci Ivan Frano Jukić, Grgo Martić, Martin Nedić, Marijan Šunjić i mnogi drugi u njega, izgleda mi ponekad, vjerovali više nego u dragog Boga.

Džamija Mehmeda el-Fatiha, istog onog što je osvojio Bonu i Hum, podignuta je 1531. S munarom s koje doslovno otpadaju komadi nalik je babinom zubu i predstavlja pogolemu opasnost.

Putopisac je prolupao, pomislit će sad neki, još će nas uvjeriti da su Osmanlije gradili crkve! Hm, i jesu i nisu! Točnije, sagradili su džamiju, ali su je Mlečani i visovački fratri pretvorili u crkvu.

Našlo bi se puno poveznica s nekim starim čaršijama u Bosni, a ponajviše s Varešom i Kreševom. Područje je, naime, bogato rudama, pogotovo željeznom, pa su se i ovdje, kao i kod nas, u 13. stoljeću „stvorili“ Sasi.

Već negdje spomenuh kako Ibrica Jusić jednom u Kotoru, između dvije pjesme, reče da su „Kotor i Trogir mali Dubrovnici“. Prepoznao je to i UNESCO, proglasivši gradsku jezgru svjetskom kulturnom baštinom.

Nasred rijeke stijena, nasred stijene kućica. Čardak, ni na nebu, ni na zemlji, već na stijeni i vodi. Nisu o njoj uzalud pisali "National Geographic" i "Daily Mail", ne viđa se često ovako nešto.  

Hristo Georgiev se čudi kad mu kažem da je kod nas, koliko znam, ostao jedan jedini majstor opančar, onaj Visočanin što ga zovu Brk, i da se opanci što se prodaju kao suvenir ustvari uvoze iz Srbije.

Pravi razlog što uopće spominjem HE „Jaruga“ nije sadašnja proizvodnja struje već to što je utemeljena 1895. – druga je najstarija na svijetu i najstarija u Europi, a Šibenik je imao struju prije Pariza i Londona!

Ovdje su tezge „dobacile“ doslovno da samog ulaza u tekiju, što, očito nikom ne smeta. Blagaj je prije 13 godina nominiran za UNESCO-ov popis svjetske baštine, ali teško će tamo s pijacom na vratima svetišta.

Bugarska pravoslavna crkva smatra da je Vangina vidovitost i sve vezano za to dolazila od demonskih sila i zlih duhova, ukratko, od samog đavla, pa hram nikad nije službeno blagoslovljen.

Dobro, more je tu plitko, nikakav problem, a isto sam gledao na stvar kad su se u plićaku našli i desni kotači – još malo pa ću valjda na suho. Umjesto na suhom, uskoro sam se našao pred zidom – nema dalje!

„Shancheva“ se nalazi u nekadašnjem katoličkom dijelu grada, gdje je 1833. godine kuće imalo 57 dubrovačkih i saskih porodica, taman na granici s nekadašnjim židovskim kvartom.

Usput mi kroz glavu prolaze sva ona upozorenja na ulazima u manastire i crkve. Kod Ioane i Kirča je opušteno, on do pasa gol, radi momak, a ima više od 30 stupnjeva, ona u kratkoj haljinici. Ljubav.

S druge strane moderne prometnice prema Kninu podignut je, kao vojničko vježbalište, ali i da građanstvu ne bude dosadno, monumentalni amfiteatar. Za njega se nije znalo sve do 2003. godine...