Prije 15 godina preminuo je najveći šahovski 'luđak' i genij

Bobby Fischer, jedan je od najvećih igrača u povijesti šaha, preminuo je na današnji dan prije 15 godina, 17. siječnja 2008. u Reykjavíku.

Jedan je od najvećih igrača u povijesti šaha. Osvojio je naslov svjetskog prvaka 1972. g. u meču s Borisom Spaskim. Nakon toga prestao je igrati i odustao od obrane naslova, pa je godine 1975. prvakom proglašen pobjednik mečeva kandidata Anatolij Karpov.

Robert James "Bobby" Fischer rođen je 9. ožujka 1943. godine u Chicagou, a već kao trinaestogodišnjak, 1956., nastupio je na prvenstvu SAD. Privukao je pažnju svjetske šahovske javnosti briljantnom pobjedom nad Donaldom Byrnom.

Kad je bio na vrhuncu karijere, početkom 1970-ih, rekao je da mu je to bila "partija života".

Titula velemajstora

Već iduće godine postao je prvak SAD. Godinu kasnije ponovo je pobijedio i plasirao se na međuzonski turnir. Na međuzonskom, igranom u Portorožu, dijelio je 5-6. mjesto, osvojio naslov velemajstora i plasirao se na turnir kandidata.

U sljedećih desetak godina, Fischer je osvojio prva mjesta na niz međunarodnih turnira. Često je dolazio u sukob s organizatorima turnira, jer je tražio ekstra-honorare i borio se za savršene uvjete.

Iako su mu zamjerali tvrdoglavost, sitničavosti i grandomaniju, njegovi su zahtjevi obično bili opravdani. Svojim uspjesima, popularnošću i upornošću pomogao je i ostalim profesionalnim šahistima.

Bio je bijesan na najjače sovjetske igrače, koji su dobivali plaću od države i nisu tražili posebne honorare i visoke nagrade na turnirima.

Između 1960. i 1971. igrao je na 25 turnira i 20 puta osvojio prvo mjesto. Potpuno se posvetio šahovskoj igri. Nakon prvih uspjeha prekinuo je školovanje i nikada nije završio srednju školu. Nije ga zanimala umjetnost, znanost, politika, šport, niti seks.

Tek 1970. odlučio se na juriš na svjetsko prvenstvo. Na međuzonskom turniru u Palma de Mallorci bio je uvjerljivo prvi.

Bilo je jasno da je favorit mečeva kandidata, ali način na koji se obračunao s protivnicima bio je i ostao jedinstven u povijesti šaha. U četvrtfinalnom meču, igranom u Vancouveru 1971., pobijedio je Marka Tajmanova s čistih 6-0!

Izgledalo je nemoguće da se tako nešto ponovi, ali polufinalni meč protiv Benta Larsena završio je jednako.

U finalu, Fischer je igrao protiv Tigrana Petrosjana, svjetskog prvaka 1963-1969. g. Fischer je dobio prvu partiju i to je bila njegova 19. uzastopna pobjeda. Petrosjan međutim dobiva drugu partiju; slijede tri remija.

Fischerovi naviječi počeli su se zabrinjavati: možda je staloženi Petrosjan pronašao pravi način da obuzda agresivnog protivnika? Nesigurnost nije dugo trajala: Fischer je dobio sljedeće četiri partije i pobijedio 6,5-2,5.

Bilo je to prvi put nakon Drugog svjetskog rata da jedan igrač van Sovjetskog saveza dođe do dvoboja za naslov.

Meč stoljeća u Reykjaviku

U pripremama meča sa svjetskim prvakom Borisom Spaskim postavljao je stalno nove zahtjeve i meč je bio blizu otkazivanja; krize su se nastavile i kada je meč počeo.

U svijetu je vladalo golemo zanimanje za meč, koji je doživljavan i kao obračun usamljenog američkog genija s moćnim strojem komunističke imperije.

Meč je igran u Reykjaviku, glavnom gradu Islanda. Nagradni je fond bio dotad nezamislivih 250.000 dolara. U prvoj partiji, u jednostavnoj i potpuno izjednačenoj završnici, Fischer je napravio neshvatljivu grešku i izgubio.

Nakon toga najavio je da neće igrati ako se iz sale ne uklone televizijske kamere kompanije Chester Fox, koja je imala pravo snimanja svih partija za predviđeni film o meču.

Nije došao na drugu partiju i izgubio je kontumacijom. Nakon toga kamere su ipak uklonjene i meč je nastavljen.

Od treće do desete partije, Fischer je ponovo pokazao superiornost: pet je partija dobio, tri remizirao. Spaski je dobio 11. partiju, Fischer 13. Slijedila je serija od sedam remija, a zatim Fischer dobiva 21. partiju i time i meč, s 12,5-8,5.

Odbio je nakon toga igrati šah, nastupati na simultankama, držati predavanja. Povukao se u osamu.

Nakon što Ficher nije želio braniti naslov prvaka svijeta, predsjednik FIDE, bivši svjetski prvak Max Euwe, proglasio je Karpova prvakom svijeta. Fischer nikada nije priznao tu odluku; i dalje je sebe nazivao svjetskim prvakom "jer nikada nije pobijeđen".