Panta neponovljivi

Da su golmani kako se to kaže "posebna sorta" najbolje je za svoje igračke karijere potvrđivao Dragan Pantelić. Jer ono što je nudio na utakmicama popularni Panta izlazilo je iz svih klasičnih okvira. Postigao je više golova od nekih zvučnih i proslavljenih napadača reprezentacije Jugoslavije. Zabio je onaj famozni s gola na gol Enveru Mariću, znao se i potući kako s protivničkim igračima, tako i sa sucima. Nije baš nešto volio " liniju ", često je poput nekih današnjih modernih golmana znao krenuti prema naprijed, malo igrati. Ništa neobično, jer je karijeru počeo u Rađevcu iz Krupnja i to kao napadač. Na gol je prvi put stao sasvim slučajno, još u tim nekim mlađim kategorijama. Zvanično, već je u niželigašu Grafičaru stao među stative i 1968. godine. U međuvremenu je pokušao da se domogne Crvene Zvezde i Partizana koji su procijenili da nije za njih, te je 1971. otišao u Radnički iz Niša i tamo kreirao povijest. Za deset godina je na golu Radničkog stajao 421 put, dok je s druge strane terena kao odličan realizator jedanaesteraca, postigao čak 23 gola. Naravno u to vrijeme bio je standardan na golu reprezentacije.

- Nije bilo lako iz jednog kluba kao što je Radnički probiti se do reprezentacije, jer ja kažem u to vrijeme je u domaćem prvenstvu bilo jednako kvalitetnih golmana ali mislim da sam zasluženo došao do reprezentacije, čak i kapetanske vrpce. Jednostavno kada dolaziš iz manjeg kluba onda znaš da si to zaslužio. Što se tiče golova, bilo je ih tu i više, to je samo u onim službenim utakmicama, nisu upisivani golovi iz prijateljskih utakmica, utakmica nižih liga. Ja znam da sam postigao hat- trick ali to nigdje nije ostalo zabilježeno. Vjerujem da sam ja kad se sve sabere došao do brojke od sigurno nekih 50-tak golova, znao je reći Pantelić koji je za reprezentaciju upisao 19 nastupa, uz osam za onu olimpijsku koja je nekada bila izuzetno važna. A tamo je jedno vrijeme u tim sedamdesetim čvrsto držao "leteći Mostarac " Enver Marić.

Njega će zamijeniti Ognjen Olja Petrović iz Crvene Zvezde. Bili su tu još Ratko Svilar i Ivan Katalinić, dok je posljednji prije Pantelića na golu repke bio Aleksandar Stojanović. Pantelić je debitirao 10. listopada 1979. godine, na tadašnjem stadionu Luis Casanova u Valenciji. U to vrijeme zajedno s Pantelićem su igrali Baka Slišković, Boro Primorac, Vahid Halilhodžić, Mišo Krstičević, dva Vujovića, Šurjak, Zajec, Mužinić. Radilo se o kvalifikacijama za Euro 1980. godine, a protivnici su se itekako dobro poznavali.

Debi protiv Španjolske

Na centaršut Sliškovića, Jerković je zabio, Pantelić je na najbolji način debitirao, bez primljenog gola. Jugoslavija je pokušavala da se oporavi nakon neuspjeha u prethodnom ciklusu, ali to baš i nije išlo najbolje. Španjolci su opet bili kobni, bolji za jedan bod.

I dok se repka mučila, njegov klub, Radnički je izborio Kup UEFA. Bio stalno u vrhu yu - lige. Iz tog perioda datira onaj famozni gol koji je postigao legendarnom Enveru Mariću.

- Igrali smo protiv Veleža jednu izuzetno važnu utakmicu, borili smo za mjesto koje vodi u Europu. Mučili smo se cijelu utakmicu jer nismo mogli neoprezno napadati. Imali su brze igrače i ubitačan kontra napad. Deset minuta prije kraja , potjerao sam igrače što dalje od svog gola i izbio loptu desnom nogom u polje. Lopta je pala u šesnaesterac Veleža, preskočila Mitoševića i Marića i još nekoliko naših i njihovih igrača. Svi su mislili da će lopta završiti u njihovom posjedu, ona ih je prevarila i završila u golu. To je ostalo zapečaćeno u povijesti, Radničkom je moj gol donio dva boda i plasman u Kup UEFA.

U ovom takmičenju Radnički se te 1980. godine proveo do trećeg gola. Između ostalih, uspio je i dati jedan gol. Iz Radničkog odlazi u Francusku, njegova destinacija je Bordeaux.

Suspenzija u Francuskoj

Tamo je proveo dvije godine, ali je odigrao samo 67 utakmica. Prva sezona je bila odlična, Bordeaux se borio za naslov prvaka ili je u presudnoj utakmici ostao kratak. Nakon utakmice svašta se tu dešavalo, na kraju je Pantelić " popio " suspenziju. U trajanju od godinu dana. Za sve je bio krvi gol igrača Lensa iz ofsajda.

- Nisam reagirao jer sam mislio da je dosuđen ofsajd, ali sudac je pokazao na centar. Nakon utakmice došlo je do velike gužve, posebno na putu iz tunela prema svlačionicama. Policajac je onako slučajno, nenamjerno zakačio jednog od trojice sudaca. Taj isti sudac se okrenuo i opalio mene onom zastavicom. Tako me jako udario da je zastavica pukla. Kao pogođen nokautom pao sam na travu, ali kada je krv počela da mi kaplje na dres skočio sam i odgurnuo suca. Njega su doživotno suspendirali, a meni zabranili da igram godinu dana.

U znak protesta vodstvo Bordeaux je odlučilo u prvoj sljedećoj utakmici igrati bez golmana i naravno izgubili su 6:0 od Nantesa. Trésor i Giresse su se mijenjali na golu. Bez obzira na to, Pantelić je branio u reprezentaciji, ali i odigrao neke utakmice za rukometnu momčad iz Niša, Željezničar. Igrao je na poziciji pivota, trenirao ga je Tuta Živković. Što se tiče reprezentacije, mnogi će danas reći kako je baš ta selekcija bila predodređena za neki dobar rezultat u Španjolskoj 1982. godine. Igrali su dobro kvalifikacije, skupina je bila obećavajuća, ali na kraju se ništa nije dogodilo. Samo jedno veliko razočaranje. Jedan od rijetkih koji je pošteđen kritika, upravo je bio Pantelić.

Ne može promašiti penal

Mogao je Pantelić i ranije otići vani, ali ga je zaustavljalo pravilo da se prije 28. godine ne može u inozemstvo. Čelnici ondašnjeg Saveza produže taj limit na 29. godina i ja tu platim ceh, uz objašnjenje da je to u nacionalnom interesu. Ukrali su mi jednu godinu dana, rekao je jednom prilikom Pantelić koji je vrlo lako mogao imati na svom kontu koji gol više. Nije pucao slobodnjake, samo penale.

- I kod slobodnjaka sam bio dobar, samo nisam htio da riskiram. Jer penal je penal, kad ga šutiram to je 99,9 posto gol, pojasnio je Panta.

Pantelić se dvije godine avanture u Francuskoj vratio kući, prvo kratko u Timok 1983. godine, a priču je zaključio naravno u dresu Radničkog. Kasnije će raditi kao trener s mnogim golmanima, pokušavajući napraviti nekog približno sličnog sebi, što je bilo ustvari nemoguća misija. Jer Panta je bio i ostao poseban.