Warinka na oproštaju od Roland Garrosa: Tenis je za mene čista ljubav, čista strast

Tko je gledao i tko se sjeća, vjerojatno će se složiti s konstatacijom. To je bilo jedno od boljih finala Roland Garrosa u posljednjih dva desetak godina. Taj jednoručni backhand Stana Wawrinke. Jednoručni, pa kad krene po paraleli. Ni Novak Đoković te 2015. godine nije mogao ništa. Od 2010. godine, do danas Roland Garros su osvajali Rafael Nadal, Novak Đoković, Carlos Alcaraz i on. Stan Wawrinka. Švicarac koji je došao do kraja.

Opraštao se od turnira, malih, velikih, sada je došlo vrijeme za Roland Garros. Jasper de Jong je bio bolji u četiri seta, 3-6, 6-3, 3-6, 4-6.  Osvojio je Stan Australian Open, US Open, ukupno 16 turnira u karijeri, ali Roland Garros je posebna priča. 

"Na Touru sam više od 20 godina. Kada sam bio mlad, sanjao sam da budem tenisač, da budem u top 100. Nikad nisam očekivao da ću postići toliko toga, ali nisam ni stavljao granicu, uvijek sam radio naporno da pomjerim svoje limite i da ostvarim što više. Sretan sam i ponosan na sve što sam postigao.

"Teško je reći zbogom“, u suzama je rekao Wawrinka, pa nastavio.

"Čista ljubav, čista strast. Nikad mi nije bio cilj da budem broj jedan ili da osvajam Grand Slam turnire. Samo sam želio da budem u top 100, da igram slamove. Oduvijek sam volio život na Touru, to je nevjerojatan život – putuješ svijetom, igraš pred mnogo ljudi. Nikad nisam sebe zamišljao kao nekoga tko piše povijest tenisa, već samo kako da budem što je moguće bolji tenisač".

O Roland Garrosu?

"Ovo je turnir broj jedan za mene iz mnogo razloga, ne samo zbog 2015. Odrastao sam gledajući Roland Garros, iz švicarskog sam dijela Francuske. Dođem iz škole i gledam Roland Garros ostatak dana, gledao sam španjolske igrače kako osvajaju Garros iz godine u godinu, to sam mnogo volio. Jedno vrijeme, kao mlađi, igrao sam samo turnire na šljaci. Za mene je Garros nešto posebno u odnosu na druge igrače".

Finale 2015?

"Nikada nisam gledao u cijelosti, jesam najvažnije dijelove kako bih se usrećio ili da pomislim kako bih možda mogao tako ponovo, ali nije tako lako, nažalost. Potrebno je živjeti u trenutku. Ni tada nisam mislio: ’Uh, kako igram dobro, ovo je posebno’, već sam se samo trudio da pobijedim najboljeg svih vremena, čovjeka čija sam sva finala gledao. Ipak, znao sam da imam sve što je potrebno da ga pobijedim, bio sam siguran u svoju igru i svoju fizičku spremu".