Tri mjeseca slobode i mjesec dana nogometa: Najljepša kombinacija djetinjstva

Ljetni praznici. Sintagma je to na koju već dugo godina ne polažem pravo. Tu i tamo zamijenim je nekim ljetnim godišnjim odmorom, naravno u okviru zakona i mogućnosti, ali prostor uživanja tromjesečne slobode bez obaveza upijajući sve "sokove" ćelopeka sada je rezervirano za neke nove klince. I tako treba biti.

Povezanost ljetnih praznika i Svjetskih prvenstava je gotovo neraskidiva. Uz katarski pokušaj da nam ispod jelke u šareni omot zamotaju "Mundijal" svaki od preostalog dvadesetjednog turnira igran je na ljeto.

Izuzetak neće biti ni ovo predstojeće, 23. Svjetsko prvenstvo po redu.

No, ono sa sobom nosi neke stvari kojima ćemo po prvi put svjedočiti.Od samog domaćinstva, preko broja sudionika, pa sve do promidžbenog programa koji će utjecati i na samo trajanje utakmica.

Tročlano domaćinstvo

Prvi put u povijesti Svjetsko prvenstvo će se igrati u tri različite zemlje.Tročlano domaćinstvo po uzoru na predsjednički model države u kojoj živimo je drugi pokušaj FIFA-e da kompromisnom podjelom domaćinstva zadovolji sve strane.

Prvo i do sada jedino Svjetsko prvenstvo koje se igralo u više država domaćina zbilo se 2002. godine, a održalo se u Japanu i Južnoj Koreji.Nakon mjeseci političkih i logističkih nadmetanja ova dva azijska diva na kraju su se morala zadovoljiti podijelom "teritorija".

Ovaj put podjela domaćinstva je bila nešto mirnija i nije prouzrokovana nezadovoljstvom neizabiranja jednog od kandidata.

"Pilot projekt" FIFA-e da proširi Svjetsko prvenstvo s 32 na 48 reprezentacija već je sam po sebi zbog broja sudionika iziskivao veći broj gradova i veći broj stadiona kako bi se bez stiske u rasporedu mogao odigrati i veći broj utakmica od uobičajenog.

Sviđalo se to nekom ili ne, računica je jasna.Povećanje broja sudionika s 32 na 48, utakmica sa 64 na 104 i produženje trajanja prvenstva za 10 dana ima isključivu financijsku korist koju će krovna nogometna organizacija uprihoditi pod krinkom pružanja prilike manjim reprezentacijama da budu dio najvećeg nogometnog spektakla na svijetu.

Meni treba kerozina

Nakon zadnjeg Svjetskog prvenstva u Kataru koje se, možemo reći, igralo u istom "dvorištu", ovogodišnje Svjetsko prvenstvo donosi sasvim suprotnu sliku.

Za primjer, najveća udaljenost će biti između Vancouvera i Miamija, oko 4.500 kilometara.

O tome koliko će neka reprezentacija putovati odlučivalo je nekoliko faktora, neki će reći da je bilo namjerno ili nenamjerno privilegiranih, ali postoje i realni geografski čimbenici koji se ne daju prevariti.

Sami dolazak na prvenstvo biti će izuzetno dugačak za Škotsku i Zelenortsku republiku koje će dobrano upoznati sjevernoamerički kontinent dok dođu na mjesto odigravanja svojih prvih utakmica(Miami i Atlanta).

Najveći potrošači kerozina u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva biti će društvo iz grupa B i J, među kojima je Bosna i Hercegovina. "Zmajevi" prvenstvo otvaraju u Torontu, a posljednju utakmicu grupne faze igraju u 4.143 kilometara udaljenom Seattleu.

Problema s kilometrima neće imati reprezentacije u grupi I(Francuska, Norveška, Senegal i Irak) čije su utakmice smještene u sjeveroistočni dio SAD-a unutar 1.200 kilometara udaljenosti.

Sportsko-glazbeno-scenski spektakl

Iako je bilo spekulacija oko uvođenja tri poluvremena i ostalih radikalnih promjena izvođenja nogometne igre, na kraju se FIFA zaustavila na tek nekoliko, ali važnih promjena. Zbog ekstremnih vrućina koje se očekuju za vrijeme Svjetskog prvenstva sudac će biti u obavezi prekidati utakmicu u 22. minuti prvog i 67. minuti drugog poluvremena te tako omogućiti akterima trominutnu pauzu za osvježenje što će produžiti trajanje sudačke nadoknade.

S dugim sudačkim nadoknadama upoznali smo se na prošlom Svjetskom prvenstvu u Kataru, a na ovom ćemo po prvi put biti u neznaju oko toga koliko će trajati pauza između dva poluvremena.

Ona predviđena i obavezna od 15 minuta moći će trajati duže, ovisno u trajanju glazbeno-scenskog spektakla koje će biti dodatni dekor na terenu, posebice na otvaranju prvenstva i u finalu.

Ovim potezom amerikanci su poimanje nogometa prilagodili svom shvaćanju kojeg uspješno implementiraju u NFL-u i NBA-u.

Recept za mir propisao DR Kongo

Sve gore pobrojano sigurno neće utjecati na zanimanje nogometnih fanatika za predstojeće prvenstvo, čak niti termini utakmica mahom kasno noću ili u zoru pred posao.

Jer, u ovom ubrzanom životu u kojem su hobiji postali luksuz, a propaganda je učinila svoje pa više nemamo vremena i uvijek negdje kasnimo, a ne znamo točno gdje, što je bolje od tišine tropske, lipanjske, mostarske noći, čaše piva, daljinskog na trbuhu koji se pomjera u ritmu disanja kao dokaz da samo kunjamo tražeći svojih pet minuta mira uz DR Kongo-Uzbekistan.