Javni prostor kod nas odavno je navikao na svakakve gluposti, ali histerija koja se podigla nakon odlaska Igora Štimca s klupe Zrinjskog opasno konkurira za titulu gluposti godine. Količina zaglušujuće buke i medijskog dima kojom se od bivšeg trenera preko noći pokušava stvoriti žrtva nekakvog režima, nadilazi granice zdravog razuma.
Krenulo se s teorijama o Udbi, nastavilo se s urotama epskih razmjera, pa se čovjek u ovom općem ludilu ne može ne sjetiti splitskog TBF-a i onog njihovog kultnog stiha: ''Iza svega su sigurno masoni, židovi i Bin Laden...''. Falila je još samo ona njihova završnica, s tim da u našem lokalnom prepjevu ipak imamo spremnu jednu savršenu kombinaciju za kraj – onu koju nam je složio Danko. Upravo je Šulenta prelomio i očito shvatio da se s ovim stožerom ne može više rasti.
Doći ćemo do kombinacije, al ajmo sada na teorije zavjere, ima ih sjajnih. Nije ovo napad na Štimca. Što sam mislio o njemu i igri, pisao sam kroz sezonu – uvijek pod svojim imenom, pa ni ne vidim potrebu da u to iznova ulazimo. Uspjesi postoje i koliko god se razgovaralo koliko su stvarno njegovi, ostat će tako upisani i to je potpuno jasno.
Ono što je posebna priča su ljudi koji su počeli praviti sveca od njega jer je redovno pričao o temama koje s treniranjem nemaju nikakve veze. Ok, njegovo pravo, ali smatrati da je baš zbog toga bio smijenjen je u najblažu ruku imbecilno.
U tom općem ludilu neki su otišli toliko daleko da su počeli prozivati Ultrase?! Da! Koliko god zvučalo nevjerojatno. Kao da bi se navijačka skupina trebala baviti upravom i trenerima ako klub nije ugrožen. Pa upravo su oni sljedbenici osobe koja godinama tvrdi kako je problem jednog drugog kluba što se navijači previše petljaju u upravljanje.
Ako pogledamo zaista navijačke stranice, vidimo da je tu podrška upravi maksimalna. Ljudi koji dolaze na stadion žele stručni stožer koji će raditi na taktici, igri i dovesti Zrinjski do titule – što je i jedino kako bi sezona bila uspješna.
A da je cijela ta priča o politici obična dimna zavjesa, dokazuje čisti kontra-argument: prema svim informacijama, dolazak Simona Rožmana na klupu sada je najizvjesnija opcija. Gdje je u toj križaljci logika onih koji viču o političkoj smjeni? Nema je ni u tragovima. Rukovodstvo kluba ne dovodi stranačkog poslušnika, nego dokazanog regionalnog stručnjaka s ozbiljnim sustavom rada.
Slovenski trener, koji je s Rijekom uzeo trofej i koji odlično poznaje pritisak ove lige, jasan je signal kamo Zrinjski želi ići. Uprava je povukla čist, pragmatičan i stopostotno sportski potez. Procijenili su da je za povratak na tron i novi europski ritam potrebna nova energija na klupi, a ne medijsko kuhanje i vansportske teme. I to je cijela filozofija.
Politika se jedino možda mogla umiješati da Štimac ostane, ako im je odgovaralo stalno kuhanje odnosa i održavanje tenzija u javnosti.
Smjena trenera nije nikakva urota mračnih sila niti zavjera iz tajnih kabineta. To je klasična, pragmatična nogometna odluka donesena s ciljem da se momčad stabilizira i osigura trofej. Sve ostalo – od Udbe do kombinacije koju je za kraj složio Danko – samo je jeftini folklor za zabavu masa koje ne razumiju da se titule osvajaju igrom, a ne političkim propovijedanjem