Salihamidžić o reprezentaciji: Imamo dobru generaciju, talentiranu, moramo smanjiti pritisak

Jubilarno, 15. izdanje Međunarodne sportske konferencije Simposar počelo je jučer u Sarajevu. Prvog dana najviše pažnje je privukao razgovor s jednim od gostiju, Hasanom Salihamidžićem.

Nekadašnjim reprezentativcem BiH, sjajnim nogometašem HSV-a, Bayerna, Juventusa. Igračem koji se može pohvaliti da je na klupskom planu osvojio sve što se moglo osvojiti. Popularni Braco je govorio o svojim počecima, odlasku u Njemačku, igračkoj karijeri, najvećim utakmicama Bayerna, ali i reprezentaciji BiH. O vremenu kada je on igrao, o reprezentaciji danas.

"Bilo je to jedno dugo, teško putovanje. Bilo je to vrijeme kada smo se doslovno borili da imamo dresove, kopačke i osnovnu opremu. Da mi je neko s 14 ili 15 godina rekao da ću jednog dana podići trofej Lige prvaka, ne znam da li bih vjerovao. Otac me je u to ratno vrijeme odveo iz rodne Jablanice u Zadar. Iz Zadra sam sjeo na autobus za Njemačku i krenuli smo prema Dortmundu. Na granici između Slovenije i Hrvatske u autobus su ušla tri naoružana vojnika i naredila svima da pokažu pasoše. Čitav autobus je imao plave pasoše, jedino je moj bio crveni. Rekli su mi da izađem. Izašao sam ispred autobusa – dječak od 15 godina, s jednom jedinom torbom u rukama i vojnicima s puškama ispred sebe. Pitali su me gdje sam krenuo, a ja sam odgovorio da idem u Hamburg da igram nogomet. Nasmijali su mi se u lice. Rekao sam im da idem na probu.Pitali su me imam li novca, a rekao sam da imam 800 KM. Izvadio sam, ali rekli su mi da to vratim i da idem. Na svu sreću, pustili su me da pređem. Tko zna što bi se desilo da sam ostao tamo, znajući kakva je tragedija zadesila naš narod. Moja jedina želja bila je da u inostranstvu predstavim svoju zemlju na najbolji mogući način", rekao je Salihamidžić na početku.

U nastavku je pričao o danima provedenim u HSV-u, a pohvalno je govorio o treneru Felixu Magathu.

“Ja sam igrao za kadete, a on me izabrao da idem na pripreme u Norvešku s amaterima. Odabrao nas je šest iz kadeta koji trebamo ići na pripreme. Tri, četiri dana pred odlazak na pripreme ja sam otišao na trening i htio sam da ga pozdravim te da mi je drago da me je odabrao. On me pitao samo gdje su mi kopačke. Rekao mi je da uzmem kopačke i da treniram. Od tog dana sam počeo trenirati s njim.

On je bio čovjek koji mi je dao šansu da budem profesionalac i da mogu igrati u Bundesligi. Trenirao me tri puta u karijeri. Kroz Magatha shvatiš što su rad i disciplina. Bio je izuzetno fer prema igračima koji se trude i rade. Dobar je trener, ali se zna što je disciplina.”

O prelasku u Bayern?

“Poziv iz Münchena se ne odbija. To je bilo za mene nešto najveće. Gen koji dobiješ čim tamo da se svaka utakmica mora pobijediti izdvaja Bayern od drugih. U Bayernu je neriješen rezultat jednak porazu, a poraz je čista katastrofa. Treba ti malo vremena da ti taj mentalitet uđe u glavu, ali kada uđe, više nema nazad ako se izgubi.”

Barbarez ti je mogao ukrasti sve što se moglo ukrasti. Schalke i Bayern se bore za titulu. Bayern igra protiv HSV-a. Ide centaršut, a Barbarez daje gol glavom. Ti nisi igrao zbog kartona, a Sergej skida dres. Tada su u Schalkeu počeli slaviti titulu. A onda je sudac dosudio indirekt za Bayern, a Patrick Andersson daje gol za titulu Bayerna. Što si pomislio kada je Sergej dao gol?

“On je radio samo posao. Ali u tom momentu smo mislili da nas je razbio. Imali smo sreće da budemo prvaci i to je bilo pet dana prije velike utakmice u Milanu. Kroz to što smo uspjeli poravnati i osvojiti titulu, stavili smo možda i neki početak pobjede u Milanu u finalu Lige Šampiona.“

O finalu Lige prvaka 1999. godine kada je Man. United pobijedio Bayern 2:1 golovima u sudačkoj nadoknadi? Je li to najteži poraz u karijeri? 

“Da nije bilo te traumatične noći u Barceloni 1999. godine protiv Manchester Uniteda, mi nikada ne bismo osvojili Ligu prvaka. 2001. godine. U tom porazu smo naučili najvažniju lekciju. Rekli smo sebi da ćemo u narednim godinama učiniti sve što je u našoj moći da se vratimo u finale i da ga sigurno nećemo sto posto izgubiti.

Bio ljut što nisam igrao od početka u finalu, ušao sam tek u posljednjih pet minuta. I desilo se najgore što se može desiti.. Trebali smo pobijediti 3:0 ili 4:0, a onda se sve okrenulo u dvije minute. Jedan korner, drugi korner i gotovo. Naš oružar je otišao u svlačionicu da donese majice i šampanjac.

Tada smo naučili da se nikada ne slavi dok sudac ne svira kraj. Neki su plakali u svlačionici, a možda nas 10 je bilo u bazen. Nismo znali šta se desilo. A onda stiže Beckenbauer i kaže nam ‘ Momci, što se desilo? Izgubili smo utakmicu. Idemo dalje. Momci, naučili ste šta danas znači biti u finalu, pokušajte još jednom’.

O reprezentaciji BiH i vremenu kada je on igrao? Što je presudilo u meču s Danskom na Koševu u listopadu 2003. godine?

“Svi mi iz te generacije dali bi puno toga da smo se kvalificirali bar jednom. Nismo uspjeli i ni sam ne znam točno zbog čega. Dao bih puno da sam s tom generacijom otišao na jedno veliko takmičenje. Pogotovo u ono vrijeme jer nije bilo jednostavno. I ovo danas što su momci uradili je nešto najveće što se desilo za BiH. Opet smo svi dali sve od sebe, ali nismo uspjeli.”

O Zmajevima i selektoru Sergeju Barbarezu?

“Ne smijemo zaboraviti kakav je veliki rezultat napravila ova generacija. Prvo se sjetim onih pobjeda prije samog Svjetskog prvenstva poput one protiv Italije. Kako smo ih pobijedili u Zenici. Niko u to nije vjerovao. Dobijemo tu utakmicu i odemo na Mundijal. Bio je to pozitivan šok za sve nas. Bio sam sretan, jer dobro znamo kako je kada se izgubi utakmica i ne ode se na prvenstvo.

Ogromne pohvale idu na račun selektora Barbareza i momaka. Sada su očekivanja nevjerojatna. Trebamo selektoru i momcima damo malo vremen. bit će teško. Tu su protivnici Poljska, Rumunija, Švedska, pa opet Poljska. Idemo dva puta na gostovanje, pa dolazi nam Švedska. Sve reprezentacije koje imaju kvalitetu.

Mediji i svi im trebamo dati vremena. Bit će teško jer su svi mladi. Imaju vremena i pokazali su da mogu. Sada ne trebamo očekivati da dobiju svaki meč. Važno je što novinari rade sa izbornikom i momcima. Da im daju vremena. Imamo dobru generaciju, talentiranu, ostvari će velike uspjehe, ali treba vremena. Moramo smanjiti pritisak i pustiti ih da rade.”