Razočarenje u Madridu: Je li započelo još jedno posrtanje?

Madridski Real je nakon remija u Bilbaou već u zaostatku za Barcelonom, koja je u četiri kola upisala isto toliko pobjeda...

Oba španjolska velikana išla su u subotu gostovati kod baskijskih klubova, ali je Barcelona u San Sebastianu umjela nadoknaditi zaostatak iz prvog proluvremena i pobijediti s minimalnih 2:1, dok su Los Blancosi uspjeli tek poravnati na 1:1 protiv Athletica.

Realov kućni fanzin Marca odmah se raspisao o pojedinim igračima i njihovome učinku, ali i o odlukama trenera Julena Lopeteguija prije i za vrijeme same utakmice.

List se pita smiješ li zamijeniti Modrića i Balea u utakmici koju trebaš pobijediti? I dok je ulazak Isca umjesto Modrića donio barem bod Realu, zamjena za Balea, Lucas Vázquez, ostala je na slijepom kolosijeku. Doduše, Isco je mogao ući i umjesto Asensija ili Danija Ceballosa, ali Lopetegui je očito znao kako umjesto nekoga mora ubaciti i Casemira, jer Toni Kroos očito nije defanzivni veznjak i to je bezbroj puta pokazao.

Ceballos je ostao blijed, za razliku od nedavne reprezentativne utakmice protiv Hrvatske, na kojoj je 'pokopao' Modrića, a Casemiro koji ga je kasnije zamijenio, još nosi posljedice američke reprezentativne turneje, na kojoj je odigrao 180 minuta za Brazil.

Modrić je uvijek Modrić, posebice u paru s Kroosom, ali protiv Athletica je nedostajao još jedan (defanzivni) veznjak.

U napadu je Benzema ovaj put bio tek usputni promatrač događanja, ali trener Reala nije umjesto njega uvodio Mariana, kojega su ovoga ljeta prilično skupo platili Lyonu.  Kasnije je Lopetegui na tiskovnoj konferenciji diplomatski odgovorio kako je Mariano bio jedna od opcija za ulazak u igru, jednako kao i Vazquez.

Real u ovome trenutku ima trojicu važnih igrača kojima je potrebno ponešto odmora tijekom utakmice (Modrić, Casemiro, Bale), a oni koji su im alternative očito nisu na istoj razini.

Za razliku od Reala, Barcelona ima taj luksuz da njezine alternative za članove standardnih 11 uvijek odigraju solidno, što je velikim dijelom posljedica kontinuirano dobre igre glavnih igrača, koji za sobom povuku i sve ostale. U Realu to nije uvijek slučaj.

Primjerice, Barcelona je igrala kod Real Sociedada koji nije skrivao činjenicu kako želi pobjedu na Anoeti, ali su na kraju ipak primili jedan gol više. I dok je Sociedad priredio tri-četiri stopostotne prilike, kojima mogu parirati samo vrhunski vratari poput ter Stegena, Athletic Bilbao nije u tolikoj mjeri stavio Real pod pritisak na San Mamesu.

Barceloni kad se 'otvorilo', stekao se dojam da mogu postići onoliko zgoditaka koliko im je potrebno, jer njihova igra onda postane tečnom. Realu kad se otvori, često nastavi vršiti pritisak bez puno bolje igre u odnosu na dotadašnju, a protok lopte i dalje takav da se zadnji pasovi ili udarci odbijaju od obranu protivnika.