Najlakše je udariti po Rožmanu. I pogriješiti

Jutro nakon ovako teške utakmice najlakše bi bilo udariti po Simonu Rožmanu. Mnogi to već rade i to je očekivano. Trener koji ne robuje jeftinom populizmu i ne traži alibije uvijek riskira da ga se secira nakon prvoga lošeg rezultata.

Posebno u Mostaru, gdje smo posljednjih godina navikli na velike europske utakmice, poznate protivnike i ligašku fazu europskog natjecanja. Nakon svega toga ispadanje od Valura mora boljeti. Boli način na koji je Zrinjski ispao, bole propuštene prilike, vratnice, promašeni jedanaesterac i pogreške koje su Islanđanima praktično poklonile prolazak.

Navijaču se zbog razočaranja teško može nešto zamjeriti. Međutim, upravo zato cijelu situaciju treba sagledati hladnije, bez brzopletog traženja krivca i stvaranja cirkusa nakon svega dvije službene utakmice.

Dvije utakmice nisu projekt

Rožman je momčad preuzeo prije otprilike mjesec dana. Iza njega su tek dvije natjecateljske utakmice, a Zrinjski je u njima stvorio više ozbiljnih prilika nego u dobrom dijelu prošle sezone.

To nije dovoljno za velike zaključke, ni pozitivne ni negativne. Može se razgovarati o izboru pojedinih igrača, zakašnjelim ili uspjelim izmjenama, postavljanju obrane i reakciji momčadi nakon primljenog pogotka. Trener uvijek mora preuzeti svoj dio odgovornosti. No između argumentirane kritike i proglašavanja projekta promašenim nakon 180 minuta postoji golema razlika.

Rožman je doveden kao dugoročno rješenje, kao projekt kluba koji treba dati rezultat i donijeti desetu titulu u Mostar. Barem bi toga trebali biti svjesni ljudi koji su ga birali, ali i oni koji sada traže njegovu smjenu. Ako klub nakon prvog kiksa počne rušiti ono što je tek počeo graditi, onda problem nije u treneru, nego u tome što nikakav projekt zapravo nije ni postojao.

Bilo bi suludo nakon dvije utakmice praviti potres u svlačionici. Ujedno bi bilo i očekivano, jer nogomet često nije prostor razuma. Pogotovo kada se očekivanja sudare s bolnim ispadanjem od momčadi za koju svi smatraju da je slabija.

Ovo nije prošla sezona

Povlačenje paralele s prošlom europskom sezonom također nema mnogo smisla. Zrinjski je tada u kvalifikacije ušao kao prvak Bosne i Hercegovine i krenuo iz Lige prvaka. Čak i nakon ispadanja imao je novi pokušaj, pa još jedan. Famozni europski "padobran" omogućavao mu je da kroz više razina kvalifikacija traži put prema ligaškoj fazi.

Ove godine toga nije bilo. Zrinjski je krenuo iz Konferencijske lige i pravo na pogrešku nije postojalo. Jedan loš dvomeč, nekoliko teških individualnih propusta ili večer u kojoj lopta jednostavno ne želi ući u mrežu dovoljni su za kraj europske sezone.

Rožman je i prije utakmica upozoravao koliko je put iz Konferencijske lige težak. U razgovoru koji smo vodili prije nekoliko tjedana podsjetio je da je takav pothvat uspio samo rijetkima, s ovih prostora jedino Olimpiji, te da nije realno unaprijed očekivati ponavljanje takvog rezultata.

To ne znači da je ispadanje od Valura prihvatljivo ili da ga treba uljepšavati. Zrinjski je bio bolji u obje utakmice i morao je proći. Ali ako nije puklo protiv Valura, vrlo lako moglo je puknuti u sljedećem kolu protiv kvalitetnijeg protivnika. Put do ligaške faze nije bio popločan sigurnosnim mrežama. Svaki je korak bio eliminacijski.

Pogreške su bile preskupe

Zrinjski nije ispao zato što nije igrao. Nije ispao ni zato što nije stvarao. Ispao je zato što je u dvije utakmice napravio previše skupih pogrešaka, a istodobno nije iskoristio gotovo nevjerojatnu količinu prilika.

To je nogometna istina ovog dvomeča.

Momčad koja u Mostaru pogodi dvije vratnice, izbori dva jedanaesterca, zabije dva pogotka, stvori niz čistih situacija i praktično cijelo vrijeme pritišće protivnika teško se može opisati kao momčad bez ideje. Može joj se zamjeriti realizacija. Može joj se zamjeriti obrambena naivnost. Može se razgovarati o tome jesu li pojedini igrači dorasli razini koju Zrinjski želi dosegnuti.

Ali teško je sve to svesti na rečenicu da trener "nema pojma".

Valur je svoje prilike pretvorio u pogotke. Zrinjski nije. Na kraju se samo to računa, koliko god nogomet ponekad bio grub prema boljoj momčadi. Sva sreća iz prošle sezone ovaj put nam je okrenula leđa.

Prvenstvo sada nema alternativu

Europski san završen je mnogo ranije nego što smo svi očekivali. Zrinjski se sada potpuno okreće prvenstvu, onome što je klubu primarni cilj i onome što je prošle sezone izgubio.

Upravo je izgubljeni naslov prvaka i doveo Zrinjski na ovaj teži europski put. Bez Lige prvaka, bez popravnog ispita i bez prostora za pogrešku. Ako klub želi ponovno imati lakšu i dulju europsku rutu, mora vratiti naslov u Mostar.

Zato će se stvarni sud o Rožmanu donositi kroz mjesece, a ne kroz jutro nakon Valura. Vidjet će se može li momčad razviti prepoznatljivu igru, ispraviti obrambene propuste, podići realizaciju i izdržati borbu za trofeje. Vidjet će se i jesu li mu klub i uprava osigurali momčad sposobnu ispuniti postavljene ciljeve.

Kritika je potrebna. Trener Zrinjskog mora znati da vodi klub u kojem se porazi ne prihvaćaju lako. Ali hajka nakon dvije utakmice nije kritika. To je traženje brzoga krivca za razočaranje.

Zrinjski je protiv Valura propustio previše i za to je platio najvišu cijenu. Rožman sada mora pokazati da iz toga može nešto izgraditi.