Messi, Pogba i hrvatska zgodba
Francuska – Australija (12:00)
Točno u podne, jao majko, kao nekoć u Japanu i Koreji, utakmicu broj jedan danas igraju Francuska i Australija. Francuzi su targetirani kao jedan od favorita turnira i morat će, bome, odmah nastupiti autoritativno- Australci nisu protivnik za ne uzeti za ozbač, ali nisu, brate, niti neka strašna selekcija. Pisali smo već da je Didieru Deschampsu najteže, jer od onoliko igrača, posebno jer se mnogi gužvaju na istim pozicijama i sličnih su karakteristika, ima odabrati samo 11 trenutno najspremnijih za pregaziti Australce k'o plitak potok. Pogba će, makar i ne blista, unutra, Griezmann je također siguran, kao i vratar Hugo Lloris. Recimo da su sigurni i Varane i Umtiti, a sve ostalo je još uvijek neizvjesno. Australci će igrati borbeno, jer im nešto drugo i ne preostaje, srca su uvijek imali, tako da se neće predati bez borbe. Moguće je da, ako ih Francuzi ne otčepe na vrijeme, a ovi smjelo budu držali formaciju, ovo bude jedno tvrdo kuhano jaje od utakmice, ali ako padne rani gol, veoma je moguće da ćemo imati čak i golijadu. Uglavnom sa strane Trikolora, dabome, iako Hugo, kako god da je hvaljen, uvijek nekako važi kao kandidat za jedan slučajni.
Argentina – Island (15:00)
Što reče sinoć jedan – Ronaldo je sa tri gola dao domaći zadatak Messiju. Što jes', jes', Ronaldo je tricom častio Španjolsku, pa kako neće Messi zabiti bar tri Islandu? Eeee, moj pajdo! Svi koji se kuže u nogomet znaju da je to teža misija, jer za razliku od španjolske obrane, koja se često zna zaigrati prema naprijed, Islanđani će učiniti sve da ne napuste formaciju i da ne dozvole ni Messiju, a ni ostalima da im u više navrata ugrožavaju gol. Island je već ozbiljna momčad, koja zna posao i koja će sigurno biti tvrd orah za Argentinu, koja, mora se priznati, ne izgleda u ovom moentu baš kao škvadra koja bi mogla dogurati do samog kraja. Iz više razloga. Naime, veći je teret na Messiju u Argentini, nego na Ronaldu u Portugalu. Ostale veikane da ne spominjemo. Portugal više izgleda kao momčad, dok je Argentina skrojena tako da svi igraju čekajući da Messi nešto uradi. To nije promijenio do ovog trenutka ni Sampaoli. Svaka čast Kun Agueru, svaka čast i ostalima, ali još u kvalifikacijama se vidjelo da kad ne igra Messi, ne igraju ni Gaučosi. A to neće promijeniti s Dybalom na klupi. Kojeg Messi baš i ne miriše, ali nije se mogao odreći i Icardija i Dybale, bilo bi preveć ofirno. OK, nema dvojbe, uz pravo vođenje i znalačko rasterećenje Messija, Argentina može odigrati kao preporođena, ali nismo ih, osim protiv Haitija, vidjeli na djelu. A taj Haiti ne bi ni Zrinjskom bio pokazatelj za bilo što. S druge strane, Islanđani, starog Thora sinovi, došli su, što bi Hrvati običavali reći, ostaviti trag. Njima je ovo SP velika fešta, a oni na feštama baš i ne znaju razočarati svoje navijače. Sramota ih da to učine, pa upiru kao da im je zadnji tulum u životu. Onako, Vikinški, do jaja!
Matchday 1 was
— FIFA World Cup (@FIFAWorldCup) 16. lipnja 2018.
Matchday 2 was
What does Matchday 3 have in store for us? #WorldCup pic.twitter.com/bx63M29HJd
Peru – Danska (18:00)
Nije Peru za bio kakvo podcjenjivanje, ozbiljna ekipa, disciplinirana i južnoamerički spremna iskoristiti svoju šansu. Na Mundijal su stigli preko baraža s Novim Zelandom, a u kvalifikacijama su uspjeli ostati neporaženi protiv Argentine. Ipak, dojma smo da Farfan, Guerrero i ekipa pobjeđuju one koje moraju pobijediti, znači slabije od sebe, a sa boljima ii sebi ravnima gledaju nekako ne primiti gol. Brazil ih je oba puta glatko dobio, činili su to i Čile i Urugvaj, a i s Kolumbijom su donji. Zaključak – na SP su ih dovele male utakmice – i sreća u zadnjem kolu. Gdje je tu Danska? Ipak ima ulogu blagog favorita, jer Danci imaju super atmosferu, poslovično su radišna momčad, koja opet ima fantazista prve klase – Christiana Eriksena, a kad njega krene onda Danci naprosto lete terenom. Ipak, hajdemo malo oprezno, ipak im je prva utakmica, moguće je svašta – od tvrdog taktičkog nadmudrivanja, pa sve do raspašoja. Navijamo za ovo drugo.
Hrvatska – Nigerija (21:00)
Hrvatska mora ubrzati igru, a tu se najviše pita ritam – sekcija predvođena Modrićem. Tako će biti i večeras u Kaljingradu. No, ne može ni Luka sam, pogotovo ako ga bace previše unatrag, kao i ako nema asistenciju u reprezentaciji i dalje jako nedorečenog i za dvije nijanse presporog Rakitića, koji je još više unatrag. Ubrzanje igre bi uzbunilo i u zadnje vrijeme zaspalog Perišića. Zlatko Dalić se zagonetno smije i kaže da zna kako. Hajde da mu vjerujemo, samo da na kraju opet ne krene s Mandžukićem kao špicom i formacijom koja će ostaviti dojam da je u prvom poluvremenu pretrčana od Nigerijaca. Nije Nigerija samo trka, imaju oni potencijal u svojoj mladosti, za neke igrače ćemo, vjerujem tek čuti, sedam ih je već u Premiershipu, ali istina je da zvijezde nemaju, tek vodonoše u velikim klubovima. Ova po godinama statistički najmlađa reprezentacija na turniru (prosjek im jako kvari kapetan Obi Mikel) može pod palicom iskusnog izbornika Gernota Rohra i zapapriti Hrvatskoj, ali dojma smo samo ako joj Hrvatska to dozvoli. Prva utakmica je uvijek teška, ipak je to start i sve još čeka da nalegne, ali dojma smo da se u ovoj utakmici zapravo Hrvatska sve pita – i hoće li obrana biti propusna kao protiv Senegala i hoće li sredina zagospodariti svojim dijeom terena i hoće li napad opet biti izgubljen i zbunjen do ulaska Kramarića? Hrvatska, nažalost, može i ovako i onako. Kuku ako bude onako.
